Dobra motivacija

Pa malo razonode...

31.07.2009.

Indijska legenda

    

 Vjerovatno ste culi za indisjku legendu o malom zutom cvijetu koji se rascvjetao u jednoj basti.On cvijeta samo jednu sezonu i tada uvene.
Kada je jedan posjetilac usao u ovu bastu,sa svih strana slusao je samo zalbe.Mango je rekao da bi radije bio kokosova palma.

Zasto?Zato sto je svo drvo palme korisno -plod,lisce,grane i deblo.

Medjutim kokosova palma zavidjela je mangu,zato sto se njegov plod izvozio iz Indije i bio veoma skup.

Sve biljke su ljubomorne jedna na drugu,svaka od njih mislila je da je druga biljka dala veci doprinos i dobila vise.

Oko posjetioca koji je slusao samo zalbe zaustavilo se na jednom malom zutom cvijetu koji je radosno cvijetao u svom uglu.Sagnuo se i upitao ga:"Zasto se i ti ne zalis kao ostali?"

Cvijet je odgovrio:"Posmatrao sam kokosovu palmu i zavidio joj na liscu koje se lelujalo na vetru. Pozelio sam da donosim divne,socne plodove kao mango.

Ali tada sam pomislio da ako je Bog zeleo da budem kao kokosova palma ili mango,ON bi mogao to da ucini.

Zelio je da budem mali zuti cvijet pa zato zelim da budem najbolji mali zuti cvijet koji je ikad postojao.

    

29.07.2009.

BUDI POPUT MORA

                         beaches Pictures, Images and Photos

Dosao je jednom,jedan mladic,svome ucitelju i pozalio mu se na svoje stanje.Rekao mu je:"Nevolje su me pritisnule sa svih strana.Sve mi,u zivotu ide naopako.Mnogo sam tuzan zbog svega toga sto me zadesilo.Osjecam veliku tjeskobu u grudima zbog svih problema...."

Ucitelj ga je pazljivo slusao,a kada je mladic zavrsio sa svojim jadanjem,htio je ucitelj, prakticnim primjerom da ga utjesi i nasavjetuje. Uzeo je jednu casu i nasuo u nju vode.Zatim je prosuo pepela u tu casu.Voda se odmah zaprljala pepelom i zamutila se.

Tada mu je ucitelj rekao:
"Ova casa s vodom,koja se zamutila pepelom,si ti i tvoja iskusenja."Zatim ga je odveo do mora,i postupio na isti nacin.Prosuo je pepeo u more. Medjutim pepeo se ubrzo utopio u vodu i potpuno nestao a more je,naravno,ostalo potpuno isto.I onda ga je ucitelj nasavjetovao:"Zato ne budi poput one case s vodom - nego budi poput mora,Allah ti se smilovao."

Dakle,nemoj biti primjer vode u casi,pa da te svaka sitnica nasikira i rastuzi,nego budi poput mora pa budi i ti jak i nepokolebljiv,gledaj svako iskusenje malim,jer je ono zaista malo u odnosu na nekog drugog kome je jos gore.

28.07.2009.

Koliko dugo

                                                                                                                      

Zivio je jednom covjek koji je zelio prevladati patnju pa je otisao u budisticki hram da nadje ucitelja,koji ce mu pomoci.

Upitao ga je:"Budem li meditirao cetiri sata dnevno koliko ce mi godina trebati da prevladam patnju?"

Ucitelj odgovori:"Ako meditiras cetiri sata dnevno mozda ces za deset godina uspjeti."
Misleci da bi on to mogao i bolje opet ga upita:"A ako meditram osam sati dnevno,koliko ce mi onda trebati?"

Ucitelj ga pogleda i rece:"Kada bi meditirao osam sati dnevno za dvadeset godina mozda bi prevladao patnju."

"Ali zasto bi mi trebalo vise vremena ako bih dulje meditirao svaki dan?"

Ucitelj:"Ti nisi ovdje da bi zrtvovao svoju radost ili svoj zivot.Ovdje si da bi zivio,da bi bio sretan i da bi volio Ako tijekom dva sata mozes dati sve od sebe,a ti umjesto toga meditiras osam sati,samo ces se umoriti,neces shvatiti smisao i neces uzivati u svom zivotu.Daj sve od sebe,i mozda ces nauciti da,bez obzira koliko dugo meditiras mozes zivjeti,voljeti i radovati se."

P.S:

Kad se udvaras lijepoj djevojci,

sat se cini kao sekunda.

Kad sjedis na kipucoj zeravici,

sekunda se cini kao sat.

To je relativnost.

Albert Einstein


26.07.2009.

VUK

   

Nekada davno je dedo svome unuku ispricao jednu životnu istinu.

U duši svakog čovjeka se vodi bitka.Kao borba izmedju dva vuka.U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo.Predstavlja bijes,zavist, ljubomoru,žaljenje,pohlepu,aroganciju, samosažaljenje,krivicu,grijeh,srdžbu,inferiornost, laž,lažni ponos,egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro.Predstavlja ono što pruža užitak,mir,ljubav,nadu,vedrinu,poniznost, ljubaznost,dobrotu,srdačnost,darežljivost,istinu, 

merhamet i vjeru.

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeci,pa ga upita;
-Koji vuk na kraju pobijedi?
Dedo odgovori sa smiješkom na svom starom licu:
-Pobjedi uvjek onaj koga hraniš...

 

26.07.2009.

MUDRAC

"Dakle,ti bi želio da razgovaraš sa mnom?"rece Mudrac.
"Ako imaš vremena"rekoh.

Mudrac se nasmiješi."Moje je vrijeme vjecnost".
"Šta si me htio pitati?"

"Šta te najviše iznenadjuje kod ljudi?"
Mudrac odgovori:

"Što im je detinjstvo dosadno.Žure da odrastu,a potom bi željeli ponovo biti djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac,pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadašnjost.Na taj nacin ne žive ni u sadašnjosti ni u buducnosti.

Što žive kao da nikada nece umrijeti,a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
Mudrac me primi za ruku.Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah:"Kao roditelj,koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauce?"
Osmehujuci se Mudrac odgovori:
"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauce da nije najvrednije ono što posjeduju, nego ko su u svom životu.
Da nauce kako se nije dobro uporeðivati s drugima ...
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najviše ima,nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno bice,a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce opraštati.... tako da sami opraštaju.
Da nauce da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je razlicito.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ...a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.Moraju i sami opraštati.

Ljudi ce zaboraviti što si rekao.
Ljudi ce zaboraviti što si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima pobudio."

25.07.2009.

Poklon Ljubavi

Gledao je covjek pun simpatije mladu zenu koja je usla sa stapom i trazila oprezno svoj put kroz autobus do sjedista koje joj je rekao da je slobodno,rukama je opipavala mjesto,polako sjela na njega i spustila svoj stap kraj sebe i svoju torbu na svoje krilo.
Vec je prosla godina dana od kako je Safija,34 god, oslijepila.Zbog pogresne dijagnoze doktora, izgubila je potpuno ocni vid.Iz jednog dana u drugi,bila je bacena u potpuni svjet tame,ljutnje, frustracije,samosazaljenja.Nekad tako neovisna, snalazljiva i borbena licnost,sad tako ovisna o svima i teret svakom.

"Kako je se ovo meni moglo desiti?"plakala je cesto,srce joj se grcilo od bola i ljutnje.Ali ne vazno koliko je plakala i molila,znala je da se njen vid vise nece povratiti.Oblak depresije se uzdigao iznad Safije,koja je inace uvjek bila optimisticna licnost,sad je sve dublje tonula u svoj svjet tuge i depresije.Jedino na sta se jos mogla da oslanja posle Allaha,je bio njen muz, Meradz.


Meradz je radio u vojsci i volio je svoju suprugu Safiju svim svojim srcem.Kad je ostala bez vida, gledao je svoju zenu kako tone u beznadje i depresiju,bio je odlucan da pomogne svojoj zeni da povrati svoju snagu i samopouzdanje u sebe kako bi opet postala samostalna.Njegov trening u vojsci ga je pripremio na mnoge sensitivne situacije i kako da se u njima ponasa,ali znao je da ce u ovoj biti veoma tesko,i da ce ova bitka biti teza od svih.

Napokon,Safija se osjecala spremnom da se vrati nazad na svoj posao,ali problem je bio kako ce doci do svog radnog mjesta?Inace je isla autobusom,ali sad je se previse plasila sama da se usudi na tu pustolovinu.Meradz se ponudio da je vozi svaki dan na posao i da je vraca sa posla,uprkos tome sto je njegovo radno mjesto bilo na sasvim drugom kraju grada .


Na pocetku,ovo je bilo udobno rjesenje za Safiju a i muz je osjecao da ispunjava svoju obavezu i da pruza zastitu svojoj supruzi.
Ipak,uskoro je Meradz,shvatio da ova taktika nece moci funkcionirati,jer je bila previse kaoticna ali i skupa.
Safija ce morati poceti opet da ide sa autobusom.
I pri samoj pomisli da joj to spomene, zgrozao je se i plasio se da joj to predlozi.Jos uvjek je bila previse senzitivna,ljuta.Kako ce reagovati ?


Kao sto je i predpostavljao,Safija je bila zgrozena od te ideje,"Pa ja sam slijepa,kako cu sama da idem sa autobusom,osjecam se kao da me odbacujes!"

Njegovo srce se slomilo kad je cuo ove rijeci,ali znao je da se to mora uraditi.Obecao je Safiji ,da ce on svako jutro i popodne ici sa njom na autobus, i biti pored nje dok god ona ne savlada to do te mjere da mu sama kaze da je spremna sama da ide na taj put.
Dvije sedmice pratio jeisao je sa njom,vodio je za ruku i ucio je da koristi svoja ostala cula, najvise svoje culo sluha,da obrati paznju na situaciju oko sebe,na zvukove itd.Tako je Meradz pratio svoju hanumu svaki dan u svojoj vojnickoj uniformi na posao i sa posla,vodio je za ruku i brizno se brinuo za nju.


Pomogao joj je da se malo upozna i sprijatelji sa vozacem autobusa,koji bi joj mogao malo izaci u susret i pomoci joj oko pronalazenja slobdnog sjedista.Koji bi je ponekad uspjevao nasmijati cak i na danima kad je bila veoma skrhana i neraspolozena,kad bi pala pri ulazu ili izlazu iz autobusa.Svako jutro su odlazili skupa a njen muz bi onda uzimao taxi do svog posla.Iako je ova opcija bila jos teza i jos skuplja od one prve, Meradz je znao da je to samo pitanej vremena kad ce Safija biti spremna sama da ode na autobsku stanicu i nazad do kuce.Vjerovao je u nju i njen borbeni duh.Poznavao ju je kao zenu koja se nije bojala nikakvih prepreka u zivotu i koja se uvjek borila do kraja, kao zenu koja se nije nikad predavala.

Napokon,Safija je odlucila da je spremna da pokusa da krene na put sama bez muzeve pratnje.Ponedeljak ujutro je krenula put stanice,prije nego sto je izasla iz kuce,bacila je ruke oko svog muza i zagrlila ga cvrsto,on je bio njen privremeni pratioc ali i najbolji prijatelj.Punile su joj se oci suzama ,suze ponosa i srece zbog njegove lojalnosti prema njoj,njegovog sabura i ljubavi za nju.Prvi put je krenula sama,ona svojim putem a on svojim.

Ponedelja,Utorak,Srijedu,Cetvrtak,svaki dan je bio bez problema,i Safija se nije nikad bolje osjecala. Uspjevala je!Isla je na posao potpuno sama!

U Petak Safija je dosla na autobusku kao i inace. Kad je izlazila iz autobusa,cula je vozaca kako joj se obraca"Sestro,ja vam zavidim !"


Safija nije bila sigurna,da li se vozac njoj obraca ili ne.Ipak,na cemu bi ko mogao da zavidi slijepoj zeni koja je jedva smogla snage za zivota u protekloj godini dana.Znatizeljno je upitala vozaca "Zasto zavis meni ? "

Vozac odgovori"Sigurno se morate lijepo osjecati kad znate da vas neko toliko voli i pazi,cuva i prati ? "

Sad jos zbunjenija,Safija ga upitala"Ne razumijem, o cemu govorite?"

Vozac joj odgovori"Pa znate,svako jutro u ovoj protekloj sedmici jedan mlad i otmjen gospodin u vojnickoj uniformi stojao je preko puta autobuske stanice na ulici i cekao da vi udjete u autobus i nebi krenuo sa mjesta dok se nebi uvjerio da ste vi sigurno sjeli na mjesto pratio bi vas pogledom kad izadjete iz autobusa sve dok ne udjete u zgradu u kojoj radite ,poslao bi vam jedan vazdusni poljubac i lagano mahnuo,i cekao dok potpuno ne nestanete u zgradi.Vi ste jedna zaista sretna zena.

Suze radosnice su lile niz Safijine obraze,iako ga nije mogla vidjeti svojim ocima,uvjek je osjecala njegovu prisutnost u svojoj blizini.
Bila je toliko sretna,neopisivo sretna,jer joj je dao veci poklon od vida,poklon koji nije morala da vidi da bi u njega vjerovala.- Poklon ljubavi,koja donosi svjetlost,tamo gdje je tama bila.

24.07.2009.

Umjece zivljena

                                        

 

Stari arap vec duze od 40 godina zivi u Chicagu u Americi.Ostario je i onemocao.

Nesto mu se,jadniku prohtjelo da u basci i ove kao i predhodnih godina zasije krompir,ali vec je puno star i nema snage za takav posao.

Ima sina koji studira u Parizu tako da mu je poslao e mail:"Dragi Ahmede,jako sam zalostan sto ne mogu zasaditi krompir u svome vrtu.Siguran sam,da si ovdje,ti bi mi pomogao,ali ti si tako daleko.Puno te voli tvoj babo."

Ubrzo je starac dobio e mail od sina slijedeceg sadrzaja:"Dragi babo,ni u kom slucaju ne kopaj po vrtu.Tamo sam,naime,"ono"sakrio.Puno te voli tvoj Ahmed."

 
Nije proslo niti 10 sekundi,sjatila se americka vojska,marinci,FBI i CIA u kucu starog Arapa. Prekopali su cijeli vrt,svaki milimetar,no nisu nista nasli.

Istog dana dobije starac jos jedan mail od sina:"Dragi babo,sigurno je tvoj vrt vec temeljito prekopan,tako da sad mozes zasaditi krompir. Nazalost,vise od toga nisam odavde mogao uciniti.

Voli te tvoj Ahmed"

            


23.07.2009.

Nije sve tako, kako nam se cini...

Dva putujuca andjela su se zaustavila kod bogate porodice, da prenoce.
Porodica je bila bezobrazna i nije udovoljila njihovoj zelji,da prespavaju u sobi za goste.
Umesto u sobu za goste su ih smestili u malu sobu u hladnom podrumu.Kada su raspremili krevete,stariji andjeo je video rupu u zidu i popravio je.
Tada ga je mladi andjeo pitao zasto je popravio rupu?Stariji andjeo je odgovorio:"Stvari nisu uvek takve kakvim se cine".

Sledece noci su andjeli dosli u vrlo siromasnu kucu.
Ljubazan domacin i njegova zena su sa njima podelili svoju veceru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu i da se dobro naspavaju i odmore.
Kada se Sunce probudilo sledeceg jutra,andjeli su zatekli domacina i njegovu zenu u suzama.Njihova jedina krava,cije mleko je bilo njihov jedini izvor prihoda,je lezala mrtva na njivi.
Mladi andjeo je bio istinski besan i pitao je starijeg,kako je mogao to da dozvoli.
"Prvi domacin je imao sve,a ti si mu ipak pomogao. Drugi domacin ima vrlo malo i uprkos tome nas je ljubazno primio,nahranio cak dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu,a ti si dozvolio da njegova jedina krava umre".
Drugi andjeo je opet odgovorio:"Stvari nisu uvek takve,kakvim se cine".
-"Kada smo bili u hladnom podrumu,primetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato.Posto je domacin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan da deli svoje bogastvo,ja sam popravio rupu zato da ne moze vise da nade to zlato.Prosle noci,kada smo spavali u domacinovom krevetu,andjeo smrti je dosao po njegovu zenu.Dao sam mu kravu umesto nje.Stvari nisu uvek takve,kakvim se cine."

Ponekad se desi tacno to,kada se stvari ne odvijaju tako,kao sto bi morale.Jedino je potrebno verovati u to,da je svaki takav dogadjaj tvoja prednost. Vremenom ces saznati...


Neki ljudi brzo dodju u nas zivot i brzo odu iz njega...
Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u nasem zivotu...
Ostave lepe tragove u nasim srcima...
I nikada vise nismo tacno takvi kao sto smo bili, jer smo upoznali dobrog !!!
Juce je istorija.
Sutra je zagonetka!
Danas je poklon.
Zivot je nesto posebno...
Zivi i uzivaj u svakom trenutku!!!
Uzmi tog malog andjela i cuvaj ga, on je tvoj andjeo cuvar koji te pazi...

22.07.2009.

VRIJEME LJUBAVI

Jednom jako,jako davno postojao je jedan otok gdje su zivjeli svi osjecaji:Sreca,Tuga,Znanje,Tastina i svi ostali,ukljucujući Ljubav.Jednog dana su saznali da ce otocic potonuti,pa su se svi krenuli spasavati.Ljubav je zeljela ostati do zadnjeg trenutka,vjerna i odana svom otocicu,no kada je otocic gotovo nestao,ipak je odlucila zatraziti pomoc.

Bogatstvo je upravo prolazilo kraj nje u svom velikom,luksuznom brodu kada ga je Ljubav zapitala moze li ju povesti sa sobom.Bogatstvo je gotovo srdito odgovorilo da ne moze jer nema mjesta za nju obzirom da mu je brod ispunjen srebrnjacima.

Ljubav je odlucila zamoliti Tastinu za pomoc koja je upravo prolazila kraj nje u prelijepom brodicu. "Tastino,molim te pomozi mi!"zavapila je Ljubav na šta joj je Tastina odgovorila:"Ne mogu ti pomoci, Ljubavi,sva si mokra i mogla bi mi unistiti brod".

Tuga je bila u blizini i Ljubav ju je odlucila zamoliti za pomoc."Molim te,povedi me sa sobom" tiho je zatrazila Ljubav. Oh...Ljubavi,toliko sam tuzna i zelim biti sama"odvrati Tuga i odjedri sama dalje.

Sreca je takodjer prolazila kraj Ljubavi,no kako je bila presretna nije ni cula njezin poziv u pomoc.

Odjednom se zacuo glas koji je rekao"Dodji Ljubavi, ja cu te povesti".Bio je to jedan starac kojeg je Ljubav,ushicena i presretna,zaboravila pitati ime.

Kada su stigli na kopno,starac je posao svojim putem prije no sto ga je Ljubav mogla pitati tko je.Znajuci koliko duguje starcu,Ljubav se obratila Znanju,mudrom starcu za pomoc otkrivanja idetiteta dobrog starca koji joj je pomogao.Znanje joj je odgovorilo"Vrijeme".

Ljubav je zastala u cudu i pitala zasto joj je Vrijeme pomoglo,na sto se Znanje nasmijalo mudrim smiješkom i odgovorilo:"Zato sto samo Vrijeme moze shvatiti koliko je velika i snazna prava Ljubav".

21.07.2009.

Vjerujem da je život poseban . . .živi ga i upijaj svaki trenutak...

U ovom trenutku:

27_46517c91668ac.gif 56X53 px

-Neko je ponosan na tebe.

-Neko misli na tebe.

-Nekome nedostaješ.

-Neko je zahvalan na podršci koju si mu dao.

-Neko želi da budeš sretan.


-Neko ti želi nešto darovati.

-Neko misli da ti JESI dar.

-Neko te želi zagrliti.

-Nekome si u mislima i osmehuje se.

-Neko želi plakati na tvom ramenu.

-Neko želi sa tobom izaći i zabaviti se.

-Neko ima potrebu za tvojim oprostom.

-Neko je zahvalan što si mu oprostio.

-Neko želi podeliti vlastite snove sa tobom.

-Neko te ceni zbog toga kakav si.

-Neko želi da znaš da je uvek tu uz tebe.

-Neko je sretan jer si mu prijatelj.

-Neko ti želi biti prijatelj.

-Neko se uzda u tebe.

 

20.07.2009.

Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh

   

Jednom je jedna žena zalivala svoj vrt,kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom.

Nije ih poznavala,no svejedno im je rekla:


" Mislim da vas ne poznajem,ali mi se čini da ste gladni.

Molim vas uđite unutra i pojedite što god. "


Starci su je upitali:"Je li Vaš muž kući?"


"Ne",odgovorila je,nije."


"Onda moramo otići,"rekli su.


Uveče kada joj se muž vratio,žena mu ispriča što se dogodilo.


" Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag,unutra",


rekao je muž,i žena je otišla da pozove starce na večeru.


"Nažalost,ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv."


Rekli su joj starci."Zašto ne?"


Upitala je iznenađena žena.Jedan od staraca pokaza na jednog i reče:


"Njegovo ime je Bogastvo."


Potom pokaza na drugoga i reče:


"Ovomu je ime Uspjeh."


" Meni je ime Ljubav."


" Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."


Žena se je vratila u kuću i sve ispričala mužu.


Muž presretan reče:


"Super!

Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"


Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:


"Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?"


Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:


" Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ?

Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!"


Poslušavši savjet njihove kćeri,muž je rekao ženi:


"Pođi i zamoli Ljubav neka bude naš gost."


Žena je pošla i upitala:


"Ko je od vas Ljubav?

Molim neka dođe i bude naš dragi gost."


Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.


Druga dva starca su krenula za njom.


Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh,kada je ona pozvala samo Ljubav ?


Starci su u jedan glas odgovorili:


"Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh,druga dva bi otišli.

No,ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide,nas dvoje je slijedimo!"


Tamo gdje

ima Ljubavi,

tamo uvijek

dolaze Bogatstvo

i

Uspjeh.

                                               

 

           

18.07.2009.

Ovo nije bilo šta,ovo je nešto specijalno.

Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi,izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru i reče:

'Ovo nije bilo šta,ovo je nešto specijalno.'

Odmotao je paketić i odbacio papir,i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku.Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New York-u,pre otprilike osam ili devet godina.Nije to nikad upotrebila . Čuvala je to za neku'specijalnu priliku'.
'Dobro...ja mislim da je sada prigodna prilika za to'.

Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe,koju će ona imati- na pogrebu. .... Njegova žena je umrla.
Okrene se prema meni i reče:'Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne prilike,svaki dan u tvom životu je specijalan'.


Još uvek mislim na njegove reči...one su promenile moj život.Više čitam,a čistim manje.

Sedim na terasi uživam u pejzažu, i ne smeta mi korov u vrtu.
Provodim više vremena s porodicom,a manje na poslu. Shvatio sam da je život u suštini jedna celina ispunjena užicima,a ne tečaj preživljavanja.


Više ništa ne čuvam.Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan..Obučem svoj novi sako kad idem u superxafs,ako mi je želja.
Ja ne čuvam svoj najbolji parfem za specijalne izlaske,ja ga upotrebljavam uvijek kad poželim.

Fraze..'jednog dana'i'jednog od ovih dana su nestale iz mog rečnika.
Ako nešto vredi videti,slušati ili raditi,onda ja to želim videti,slušati ili raditi SADA.Ja nisam siguran u to što bi žena mog prijatelja uradila,da je samo znala da je neće biti ovdje sutra.

Ja mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom familijom,svojim najbližim prijateljima.

Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oproštaj za neke nesporazume,i pomirila se s njima.Verujem da bi ona išla jesti u kineski restoran,to je njena omiljena hrana.

Upravo ove neučinjene male stvari što meni smetaju, ako bih ja znao da su mi sati izbrojani.Smeta mi što sam prestao sretati svoje dobre prijatelje koje sam 'jednog dana' hteo kontaktirati.

Smeta mi što ne pišem pisma,koja sam mislio pisati 'jednog od ovih dana'.Smeta mi i žalosti me da nisam rekao svojim roditeljima,svojoj braći i deci, češće,koliko ih volim.

Sada pokušavam ne zakasniti,ne držim po strani,ili čuvam nešto,što može obogatiti naš život sa smehom ili radošću....

I svaki dan kažem samom sebi,da je danas jedan specijalan dan... Svaki dan,svaki sat,svaki minut.... je specijalan



17.07.2009.

Sijac srece


Easter Anime

Jednog dana vidjese djecaci nekog starca kako ide ulicom sa velikom korpom na ramenu, prepunom blistvih zvijezda.Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vreme zagrabio iz korpe i zavitlao kao da sije.Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zaleprsalo oko njega kao jato varnica.

- Sta to radite?– upitase djecaci goreci od znatizelje.
- Sijem srecu!– odgovori covjek i mirno nastavi svoj posao.

Osvojeni tom ljepotom malisani smjesta pojurise da uhvate srecu,ali uzalud.
I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.

- Uzalud je to sto cinite – osvrnuo se tajanstveno starac - tako je nikada necete uloviti.
- Zasto? – upitase zacudjeno djecaci.

Nasmjesivsi se starac je tiho rekao:

- Tek kad se naucite sijati radost i ljepotu oko sebe,bit cete pozvani na zetvu srece.Onaj ko grabi sebi,nikada nece uhvatiti srecu.

Sreca se uzima rasirenih ruku....

Angel

14.07.2009.

Sad je Vrijeme

    

Jednu malu djevojcicu cesto su slali u podrum po krompir koji je trebalo pripremiti za veceru. Jednog dana dok je birala krompir,sisao je i njen otac u podrum.
"Sta to radis?" - upitao je.
"Pokusavam da nadjem najsitnije krompire koje cemo iskoristiti za veceras.Krupnije i bolje krompire iskoristicemo kasnije."

Otac se smjesio dok je iz njene ruke uzimao sud i sitan krompir izrucio natrag na gomilu.
"Ako tako postupas uvjek cemo jesti samo sitan krompir.Izaberi najveci,najbolji krompir za danas, pa cemo uvek jesti najbolji krompir!"

Ono sto najbolje mozemo da ucinimo svojim bliznjima ne treba da cuvamo za neko buduce vrijeme.Ta buduca prilika mozda nikada nece doci. Ako se trudimo da sada zivimo najboljim zivotom i sada budemo ljudi dobre volje,onda nije potrebno da brinemo o tome da li cemo biti takvi i u buducnosti.
Izaberite sada samo ono sto je najbolje i uvek najbolje.
    

13.07.2009.

I ovo će proći

 

U zabitoj kineskoj provinciji živio je siromašni Kinez koji je cio život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac koga je neizmerno volio. Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro.

Mladić je tugovao kraj očeve postelje gledajući ga kako se polako gasi. Neposredno pre nego što je izdahnuo, otac je izvadio dve kutijice: jednu crnu a drugu bijelu i rekao sinu :
" Na žalost, nemam šta da ti ostavim sem ovoga. I zapamti- dobro ih čuvaj. Kada ti jednoga dana bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro."

Mladić je dostojno ispratio oca a onda je spakovao svoju činiju za hranu, štapiće, jednu preobuku i one dve kutijice te krenuo u sijvet da zaradi svoju porciju pirinča. Radio je najteže poslove kod gazda koji su ga izrabljivali , spavao napolju... Zimi je bio srećan ako bi ga neko primio da zanoći na zemljanom podu izbe za stoku. Ubrzo je postao izradjen, nesrećan i beznadan. Posle par godina takvog života, još uvek je imao samo ciniju pirinča dnevno i duboke bore na licu i rukama.

Onda su došle poplave, Jang Ce se izlio i poplavio polja i oranice, nastala je opšta glad i za mladića više nigde nije bilo ni posla ni nade. Lutao je bespućima , spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jednog jutra se probudio i vidjeo da mu je neko ukrao jedino što je imao- ciniju za pirinač , pamučnu košulju i dva juana... Potekle su gorke suze i mladić je riješio da se ubije... Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba za predstojeći čin, i dok ih je spuštao niz tijelo, napipao je maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa - dve kutijice nasledjene od oca.

Otvorio je bijelu. U njoj je bila malena pirinčana hartija i ništa više. Razmotao je i vidjeo očev rukopis. Pisalo je : " Ovo će proći! "

Shvativši ovo kao očev amanet za dalje življenje, nije se ubio. Zaputio se ka obližnjem gradu. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih seljaka koja nije mogla da udje kroz gradsku kapiju, jer niko nije umjeo da pročita šta piše na velikoj tabli na samom ulazu. Mladić je prišao, pročitao im glasno šta piše i kolona je prošla. Prošao je i on.

Kroz par dana provedenih po gradskim trgovima, našeg mladića je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru treba hitno pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna da čita i piše.

Znao je i dobio je posao kod strogog plemenskog starješine. Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca. Ubrzo su počeli da mu dolazi neznani seljani kojima je trebalo nešto da se napiše ili pročita ili protumači. Svima je izašao u susret. Strogi gradski starješina je bio pravedan čovek i znao je uzvrati svome pisaru. Dobro ga je nagradjivao a vrlo brzo mu je odvojio i dio u svojoj kući gde je mladić počeo da živi.

Sve se promjenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo , radio je sve više umjesto samog gradskog starješine koji je star i onemoćao poverio svom mladom pisaru ne samo svoje poslove, nego i svoju kćer koju je naš mladić oženio. Zajedno, u ljubavi i bericetu , njih dvoje su rodili mnogo dece. Složno i u ljubavi , u dvoje, uvećali su svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mladić je mnoge predvečeri provodio ispijajući čaj u dobro ohladjenim prostorijama svog prelijepog doma, razgovarajući sa svojom voljenom ili učeći svoje sinove komplikovanim kineskim karakterima, čitajući Konfučija i prvi put u životu je bio savršeno srećan.

Jedne takve predvečeri, sjetio se cijelog svog života koji je prohodao od najgore bijede do kompletne sreće. Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojevremeno umre, sjetio se oca. Setio se one druge kutije koju mu je otac dao...

Otvorio je crnu kutijicu. U njoj je bio smotan komad pirinčanog papira. Razmotao je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano : " I ovo će proći."

11.07.2009.

Bajka o ljubavi

           

Nekada davno,u jednoj dalekoj zemlji,živjeli su Kralj i Kraljica.

Njihovo kraljevstvo bila je Zemlja Ljubavi.
U tom Kraljevstvu vladao je red,harmonija,spokoj, zajednistvo i zadovoljstvo,a kruna svega bila je ljubav,sto i sam naziv kraljevstva kazuje.
Cim biste,ujutro,otvorili kapke,na prozorima,neko bi vam priskocio u pomoc:«Evo,taaaako,pridrzacu ti.... .»...Drugo nasmjeseno,prijateljsko lice mahnulo bi i doviknulo:«Dan pun ljubavi ti zelim, evo,idem u pekaru,zelis da ti donesem toplog hljeba?»...
Cim bi neko uocio neku,tvoju,neispunjenu zelju, potrebu...Odmah bi se potrudio da ti se zelja ostvari,makar ucinio i najsitniji korak da te priblizi tvom cilju.
Koliko je ko mogao pomoci,pomogao je..bez pitanja, bez ocekivanja «revansa» bez kalkulacija u glavi..

U Kraljevstvu se,svakodnevno,cuo zvonki smijeh i nazdravljanje:«U tvoje zdravlje i srecu,domacine!»,

«Za srecu i ljubav mojih gostiju!»...
Stanovnici Kraljevstva stalno su,jedni drugima, odlazili u goste,spravljali zajednicke ruckove, vecere,organizovali plesove,drustvene igre u kojima su svi dobijali.Nije bilo licemjerja,ljubomore, zlobe i zavisti.

Osmjeh na licu dolazio bi iz srca,ljubav bi dosla iz duse.Nije bilo trenutka,u Kraljevstvu,kada se neko nekome ne bi osmjehnuo,kada neko nekome ne bi izjavio ljubavi ili ucinio dobro dijelo podstaknuto,iskrenom ljubavlju prema bliznjem...

Bilo je,u Kraljevstvu i tuge i suza,ne samo radosnica,bilo je i neuzvracenih ljubavi,ali pre ili kasnije bas svako bi nasao srodnu dusu.Kako se ljubav neskriveno davala,tako je bilo lako uociti ko,prema kome,gaji posebne simpatije.Bilo je lakse naci zivotnog saputnika,nego u''nasem svijetu'', bas zbog iskrenog iskazivanja najdubljih osjecaja.
No,jednoga dana,Kralj je nacuo kako svaki zivi covjek ima ogranicen broj osmeha koji moze pokloniti,ogranicen broj puta kada smije reci «Volim te»...

Shvatio je da je energija ljubavi konacna,a ne beskonacna kako se cinilo...Covek ljubav trosi dajuci je drugima,a kada se isprazne zalihe ljubavi,osoba,tesko oboli,a moze i umrijeti!!!

Jako se zabrinuo.

Razmisljao je,dugo,sta ce da uradi.Prestao se osmjehivati Kraljici,prestao ju je grliti«iz cista mira»,prosao bi cio dan,a da nije rekao koliko je voli i koliko mu znaci.

Vidio je kako se Kraljicino lice uozbiljilo,kako joj se ton glasa promjenio,video je kako skriva suze.

I Kraljica je, svakim danom, sve manje ljubavi i paznje poklanjala suprugu.Jer kada je covjek tuzan, nesretan,ventili duse,kojima propusta ljubav, zatvore se...

Kralj nije bio zadovoljan.Voleo je dobijati ljubav i paznju,veselili su ga Kraljicini osmjesi...

Odlucio je potraziti pomoc Dvorskog Mudraca.

Dvorski Mudrac je odmah ponudio rjesenje:
proizveo je lazne osmjehe,lazne cinove ljubavi i napisao je prirucnik kako se njima koristiti.U Kraljevstva se prosirila vijest kako nesebicno davanje ljubavi i poklanjanje osmijeha oduzima dane zivota i kako im Dvorski Mudrac moze pruziti pomoc.
Mudrac se preko noci obogatio prodajuci laznu ljubav i prirucnike.
Do tada nepoznati osjecaji i stanja zavladali su Zemljom Ljubavi:
ljubomora «Mislim da njoj dajes vise prave ljubavi nego meni»,«Poklonila si mi lazni osmijeh,a njemu iskreni!!!»;
strah «Sta ako mi niko nikada ne pruzi pravu ljubav?!»,
laz «Ma,naravno da ti dajem pravu ljubav!»,
sumnja «Je li njegov osmeh pravi ili ga je Mudrac tome naucio?»....
Pocelo se trgovati ljubalju:«Voljecu te iskreno, ako i ti mene tako volis!»,«Poklonicu ti pravi osmeh,ako ti meni das delic iskrene paznje!»...
Vise nije bilo zajednistva na koje su ljudi u, Zemlji Ljubavi navikli.Pocele su se formirati grupice,mala drustva.Unutar grupe djelila bi se iskrena ljubav,a clanovima drugog drustva pruzala bi se ona lazna.
Ali i unutar drustva se događalo da se pojavi lazni osmjeh!
Niko ni u koga nije imao poverenja«Voli li me zaista?»,«Daje li drugome pravu ljubav?»...
Mudrac je laznu ljubav stvorio na sliku i priliku prave.Tesko je,od oka,bilo procjeniti koji je osmjeh iskren, a koji lazan ...
koja je ljubav prava,a koja lazna..cuvanju iskrenih osmjeha i ljubavi samo za posebne ljude,ljudi su oboljevali.Lica su bila blijeda,oci bez sjaja,a dusa,nekako,prazna.Cak se cinilo kako tezi oblik bolesti imaju oni koji daju vise lazne ljubavi i koji,isto takvu,ljubav dobivaju.
Kralj je,i sam tesko bolestan,ponovo odlucio posjetiti Dvorskog Mudraca i upitati ga sto je,u tako savrsenom planu,krenulo po zlu.Pretrazio je cio dvorac,sve tajne odaje,ali od Dvorskog Mudraca ni traga ni glasa.

Odjednom Kralj shvati da je prevaren!Kada je malo bolje razmislio od Dvorskog Mudraca je,prvi put, cuo kako je ljubav konacna.
Odmah je dao nalog da se,u Kraljevstvu,spale svi prirucnici o laznoj ljubavi,da se iskorjene svi recepti za stvaranje laznih osmjeha i uputstva o njihovom koristenju.

Na velikoj gozbi,priredenoj u cast pravoj ljubavi, rekao je okupljnima:«Najdrazi moji,zivjeli smo u zabludi.Mudrac nas je zaveo i obogatio se na nasoj naivnosti!No,zelim da mu,bogatstvo koje je stekao, donese srecu.Zelim da pronađe pravu ljubav i da shvati kako je nikakvo,materijalno,bogatstvo ne moze nadomjestiti.

Slobodno se volite iskrenom ljubavlju.Svaka cestica,takve ljubavi,koju poklonite blizenjem, poput grudve je,sto se kotrlja niz brijeg...Postaje sve veca i veca i veca...Takva vam se vraca i rusi svaku nedacu pred sobom! Zivela ljubav: mocna i beskonacna!».


Jeste li, nekome, danas, rekli «Volim te?»

 

 

08.07.2009.

REČ – DVE O SREĆI

- Nekada davno,živjela jedna tužna devojka...
- A zašto je bila tužna?
- Polako,nemoj me odmah prekidati,sve ću da ti ispričam po redu.Zato što je bila usamljena i bez ikog na svetu...
- Je l’ ni mamu nije imala?
- Nije imala nikog,sama samcita.Sjedila jednog dana ta tužna devojka na obali sinjeg mora.
- A zašto sinjeg,kad je more plavo?
- Dobro – plavog mora,kad je ugleda Bog sa nebesa i sažali se na nju.Kako se ona igrala sa kamenčićima, on riješi da jedan pretvori u kamen sreće. Iznenada,kamenčić koji je ona uzela,snažno je zasijao na njenom dlanu,ljepše od bilo kog dragulja.
- A ona?
- Isprva se silno obradovala,ali je pomislila: možda ima još ovakvog čarobnog kamenja na plaži,pa je pažljivo spustila svoj i krenula da traži drugo.
- I onda?
- Išla tako,išla,spustio se mrak i ona shvati da je kamen samo jedan,jedini,i pravljen samo za nju,pa brže potrči nazad,ali više nije mogla da ga nadje.

Sari već podrhtava brada.

- A,sutra kad je bio dan,je l’ ga onda našla?
- Nije,more ga je odnijelo sa sobom.

Suzice se skupljaju(bajka treba srećno da se završi,šta je sad ovo?)

- A,zašto ga je more odnijelo?
- Zato što nije bila dovoljno dobra.
Bog joj je spustio sreću u ruke,a ona nije znala da je zadrži. Polakomila se i htijela još.Ali,tu nije kraj bajke. More čuva taj kamenčić sreće i izbaciće ga pred neku drugu devojku koja ga bude zaslužila i koja će znati da ga sačuva.
- A meni je,ipak,žao i one devojke što ga je izgubila – kaže pospani glasić.

(I meni je.)

- I šta je sa njom dalje bilo?
- Ne znam.Nije ni važno,samo ti lijepo sanjaj.

(Znam, ostala je na obali i još uvek moli more da joj vrati njen dragi kamen
).



08.07.2009.

Zasto?

Da li ti se dlanovi znoje,srce ubrzano kuca,a glas ti zastaje u grlu?
- To nije Ljubav,to je Dopadanje.

Ne mozes skinuti pogled,ili ruke sa njega?
- To nije Ljubav,to je Pozuda.

Ponosna si na njega,i zelis svima da ga predstavis?
- To nije Ljubav,to je Sreca.

Zelis ga,jer znas da je on tamo?
- To nije Ljubav,to je Usamljenost.

Sa njim si,jer tako svi drugi hoce?
- To nije Ljubav,to je Lojalnost.

Ostajes sa njim,jer znas da te voli,i ne zelis da ga povrijedis?
- To nije Ljubav,to je Sazaljenje.

Sa njim si,jer te ljubi,i drzi te za ruku?
- To nije Ljubav,to je Nesigurnost.

Da li si sa njim,jer jedan pogled na njega,i srce tvoje preskace?
- To nije Ljubav,to je Strast.

Da li mu oprastas grjeske,jer se brines za njega?
- To nije Ljubav,to je Prijateljstvo.

Da li mu govoris svakog dana da je jedini na kojeg mislis?
- To nije Ljubav,to je Laz.

Da li bi se odrekla svojih najdrazih stvari samo za njega?
- To nije Ljubav,to je Velikodusnost.

Da li te srce boli,i sve se u tebi lomi,kad je on tuzan?
- Da,to je Ljubav.

Da li te privlace drugi,ali ipak ostajes sa njim, bez trunke pokajanja?
- Da,to je Ljubav.


Da li prihvacas njegove grjeske samo zato jer su one dio njega?
- Da,to je Ljubav.

Da li zaplaces zbog njegovog bola jer on dobro podnosi,jer je jak?
- Da,to je Ljubav.

Da li on osjeca tvoje srce,i dira te duboko u dusu, tako da te boli jako?
- Da,to je Ljubav.

Da li si sa njim zbog te slijepe,neshvatljive mjesavine bola,srece i uzivanja,koja te privlaci k njemu,i cvrsto te drzi?
- Da,to je Ljubav.

Da li bi mu dala svoje srce,svoj zivot,svoju smrt?
- Da,to je Ljubav.

Onda,zasto,zasto volimo kad je Ljubav tako bolna,i predstavlja takvo mucenje?
Zasto u svojim zivotima svi tragamo za Ljubavlju?
Za tom boli i agonijom?
Tim mucenjem,koje nas ubija?

Zasto?

Zato sto je to LJUBAV.


07.07.2009.

Ljudi sa Crvenom Ruzom

 

Dozvolite mi da vam ispricam jednu pricu.Uostalom, treba da znate da ja mnogo volim da pricam price zato sto imam tako dobre citaoce kao sto ste vi. Danas cu vam pricati pricu o ljudima sa crvenom ruzom a vi cete,vjerujem,i iz ove price moci da izvucete neki koristan zakljucak.
Ne znam da li ima medju vama onih koji dobro poznaju Njujork jer dogadjaj se zbiva u Njujorku negde kada je rat,II svetski rat zavrsen.Dogadjaj se dogadja na Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku.O cemu se ustvari radi?Radi se o jednom mladicu,mladom coveku koji je na Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku trazio osobu koju nikada nije video a koju je voleo.Naime,o cemu se radi:ovu pricu sam procitala u jednoj knjizi i toliko je zanimljiva pa bih je kvarila i oduzimala od drazi ako bih to ispricala.Zato,dozvolite mi da taj deo procitam.Osoba,mladic je oficir i njegovo ime je Dzon Blanckort.

"Ustao je,kaze,sa svoga sjedista sa klupe na kojoj je sjedeo na Glavnoj Centralnoj stanici u Njujorku, zategao svoju vojnicku uniformu i poceo da pazljivo posmatra masu ljudi koja se kretala kroz veliku Glavnu Centralnu Stanicu u Njujorku.Trazio je djevojku koje je njegovo srce poznavalo ali ciji lik nije mogao da zna.Djevojku sa crvenom ruzom. Njegovo interesovanje za ovu devojku pocelo je 13 meseci ranije u jednoj biblioteci na Floridi.Kad je sa police uzeo jednu knjigu,zainteresovao se ne za onim sto je bio sadrzaj te knjige,sa tekstom u toj knjizi,vec sa zabeleskama koje su se nalazile na margini skoro svake stranice.Bio je to vrlo lijep rukopis i on je zakljucio da iza tog rukopisa stoji jedno bice koje je promisljena dusa i jedan duboki um.Na prvoj strani knjige nasao je cak ime i prezime prethodnog vlasnika.To je bila gospodjica Kolis Mejhel.Potrosio je dosta vremena i truda i pronasao je cak i njenu adresu.Zijvela je u gradu Njujorku.Napisao joj je pismo u kojem se pretstavio i pozvao je da se dopisuju.Sledeceg dana,dogodilo se,da je bio stavljen u brod i odvezen u Evropu kao vojnik na front Drugog svetskog rata.Sledece cijele godine i jos jednog meseca,dakle 13 meseci,dvoje se dopisivalo i upoznavalo preko pisama.Svako slovo padalo je na plodno tlo.Zapocela je romansa. Blancard je u jednom pismu,pri kraju 13 meseci zatrazio sliku ali devojka je odbila da je posalje. Njemu je to bilo jos privlacnije.Ona je smatrala da,ako je on zaista zainteresovan,nece puno znaciti za njega kako ona izgleda.Kad je dosao konacni dan da se vrati iz Evrope sa fronta,dogovorili su se za njihov prvi sastanak.7 sati uvece na velikoj Glavnoj Centralnoj Stanici u Njujorku.

" Prepoznaces me",- pisala je devojka"- po crvenoj ruzi koju cu nositi na mom reveru."

I tako,u 7 sati uvece on je bio na stanici i trazio ocima devojku koju je njegovo srce voljelo ali cije lice nikada do tada nije video.

I sada,autor knjige,"Ljudi sa crvenom ruzom"kaze, dopusticu da sam Blancard prica sta se na stanici dogodilo prilikom susreta.

"Mlada osoba isla je prema meni;bila je visoka i vitka .Njena plava kosa padala je u uvojcima na ramena ,njene oci su bile plave kao neki cvjetovi. Crte lica bile su besprekorne i njene usne su odrazavale cvrstinu ali i odlucnost.Obucena je bila u svetlozeleni kostim i izgledala je kao proljece koje je ozivjelo.Krenuo sam ka njoj potpuno zaboravivsi da ona na reveru svog odijela nema crvenu ruzu.Dok sam joj prilazio mali provokativni osmeh je presao preko njenih usana i rekla je samo:

"Mornaru,da li ti i ja idemo u istom smijeru".

"Skoro nekontrolisano,- pise mladic dalje, - nacinio sam jos samo jedan korak ka njoj a onda, tacno iz nje ,ugledao sam Polis Mejhel,osobu koja je na svom reveru imala crvenu ruzu.Stajala je upravo nekako iza ove prekrasne devojke.

Na sebi je imala prosjedu kosu koja je bila sakupljena i pritisnuta vec iznosenim sesirom.Bila je okruglog lica a i tela,isto tako.Na nogama su bile cipele sa niskim potpeticama.Devojka u zelenom kostimu odlazila je vrlo brzo.Osetio sam se u tom trenutku kao da sam se razdvojio na pola.Tako me je zelja vukla da slijedim devojku u zelenom kostimu ali ipak moja teznja za zenom ciji je duh tako bio spojen s mojim i obuzeo moj,bila je tako duboka.I ona je tu stajala.Njeno blijedo i okruglo lice bilo je plemenito i osecajno;njene sive oci su imale specijalan sjaj.

Nisam oklijevao.Podigao sam u svojoj ruci knjigu sa sivim koricama - to je bio znak prepoznavanja sa moje strane.I sada sam shvatio da to i ne treba da bude ljubav vec nesto posebno,nesto cak i bolje od ljubavi.Prijateljstvo za koje sam bio i morao biti uvijek zahvalan. Ispravio sam se kao pravi vojnik,otpozdravio i pruzio knjigu zeni i dok sam govorio,osjecao sam neku gorcinu razocarenja.

Ja sam porucnik Dzon Blancard a vi biste morali biti gospodjica Mejhel.Tako mi je drago da smo se nasli ovde na ovoj stanici.Da li biste prihvatili da vas izvedem na veceru?" Zenino lice se rasteglo u prijatan osmeh.

"Ja ne znam sta sve ovo treba da znaci,mladicu" - odgovorila je."Ali mlada dama u zelenom kompletu koja je upravo ovuda otisla,zamolila me je da stavim ovu crvenu ruzu na moj kaput.I rekla je da ako me pozovete na veceru,da vam kazem da vas ona ceka u velikom restoranu preko puta.Ona je kazala da mene upotrebljava kao neku vrstu testa."

Nije tesko razumeti mudrost ove devojke,gospodjice Mejhel.Prava vrednost ljudske duse se vidi u odgovoru na neprivlacno.Neko je napisao:"
kazi mi koga volis i ja cu ti kazati ko si".

Ko nosi crvenu ruzu?Obicno oni koji nisu za primecivanje.Obicno oni za koje mislimo da ne treba da nose crvenu ruzu. Da li ste se ikada pitali kako postupamo sa njima,u nasim svakodnevnim kontaktima. Da,sa onima koje svaki dan srecemo sa crvenom ruzom na reveru...

06.07.2009.

Velika srca vole,mala traze da budu voljena

Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje otmjene trgovine posmatrao prolaznike.

Neka se djevojcica priblizila trgovini i prislonila nosic na izlog.

Kao nebo plave oci radosno zasijase kad ugleda jedan od izlozenih predmeta.

Usla je odlucno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza.

"To je za moju sestru.Mozete li mi to zapakovati kao poklon"?

Trgovac s nevjericom pogleda djevojcicu i upita:"Koliko novaca imas"?

Ona se podize na prstice,stavi na sto limenu kutiju,otvori je i isprazni.

Bilo je tu nekoliko manjih novcanica,saka sitnisa,nekoliko skoljki i figurica.

 "Hoce li biti dovoljno"?upita ponosno.

"Zeljela bih starijoj sestri kupiti poklon.

Otkada namamo mame,ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe.

Danas joj je rodjendan.

Uvjerena sam da ce je poklon veoma obradovati.

Njene su oci iste boje kao taj dragi kamen".

Trgovac je otisao u malu prostoriju i u zlatnocrveni papir zapakovao kutijicu.

"Uzmi i pazljivo ponesi".rece djevojcici draguljar.

Ona uze paketic kao pobjednicki pehar i ponosno izadje iz trgovine.

Sat vremena kasnije u trgovinu udje prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim modrim ocima.

Stavi na sto kutijicu koju je trgovac pazljivo zapakovao i upita: "Ova je ogrlica kupljena u vas,zar ne?

"Da,gospodjice".

Koliko je kostala"?

"U mojoj trgovini cjene su stvar povjerenja,ticu se samo mene i mojih kupaca".

"Moja sestra je imala nesto sitnisa,sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu"!

Trgovac zatvori kutiju,slozi omot i vrati je djevojci.

"Vasa je "SESTRA" platila najvisu cijenu,dala je sve sto je imala".

04.07.2009.

Tri čamca za spasavanje

                                                                 

"Uprkos nadolazećoj poplavi sveštenik nije htio da se evakuiše već se pouzdavao u spas koji će doći Božjim proviđenjem"

Jedan sveštenik sjedio je kraj prozora,spremajući se da napiše propovijed o Proviđenju,kada je čuo buku kao od eksplozije i vidjeo ljude kako panično bježe na sve strane.Ubrzo je čuo da je brana popustila,da rijeka nadolazi i da se ljudi evakuišu.Voda je uskoro počela da plavi ulicu ispod njega i,obuzdavajući paniku,rekao je u sebi: "Spremam propoved o Proviđenju i evo mi prilike da u praksi sprovedem ono što savetujem drugima.Neću pobjeći,ostaću ovdje i pouzdaću se u spas koji će doći božjim proviđenjem."

Kada je voda stigla do prozora,stigao je i čamac pun ljudi."Uskačite,oče!" povikali su."Ne,ne,djeco moja",smireno je rekao sveštenik."Uzdam se u Božije proviđenje koje će me spasiti."Ipak,morao je da se popne na krov i,kada je voda stigla gore,prošao je još jedan čamac pun ljudi koji su ga zvali da se ukrca.Međutim,ponovo je odbio.

Na kraju,popeo se na vrh zvonika i,kada mu je voda stigla do kolena,poslali su patrolni čamac da ga spase."Ne,hvala vam",rekao je,spokojno se osmehujući."Ja verujem u Boga.On me neće ostaviti."

Kada se konačno udavio i stigao u raj,odmah je počeo sa žalopojkom upućenom Bogu:"Vjerovao sam u tebe!Zašto me nisi spasao?""Ako ćemo pravo",rekao je Bog,"poslao sam ti čitava tri čamca!"

Nekima čitav život prođe u iščekivanju.

              


01.07.2009.

INSTRUKCIJE ZA ZIVOT

Pruzaj ljudima vise nego sto ocekuju,i radi to sa voljom.
Nauci napamet stihove koje volis.
Ne veruj u sve sto cujes.
Ne trosi vrijeme na spavanje,i ne spavaj toliko koliko bi zelio.
Kad kazes nekome"volim te",reci to zato sto tako osjecas... i sto je istina.
Kad kazes"zao mi je","oprosti mi","izvini",gledaj osobu u oci.
Budi vjeren najmanje sest mjeseci,pre nego sto se vjencas.
Vjeruj u ljubav na prvi pogled.
Ne ismijavaj tudje snove.
Voli duboko i strasno.
Mozes biti povredjen,ali to je jedini nacin da zivimo kompletan zivot.
Ako se ne slazes,budi ipak lojalan.
Ne vredjaj.Ne osudjuj nikoga zbog njegovih rodjaka.

Govori polako,ali misli brzo.
Ako te neko pita o necemu sto ti ne zelis da odgovoris,pitaj sa osmijehom:"Zasto te to zanima?"
Ne zaboravi da najvece ljubavi i najveci uspjesi, obuhvataju!I rizike.

Nazovi svoju majku.
Kazi"na zdravlje"kad cujes da neko kihne.
Ne zaboravi tri stvari:

Postuj samog sebe.

Postuj druge.

Odgovoran si za sve sto radis.

Ne dozvoli da jedan mali nesporazum pokvari veliko prijateljstvo.
Kad primjetis da si pogrijesio,ispravi to brzo.
Odgovaraj na telefon sa osmjehom,onaj koji zove cuje da se ti osmjehujes.
Zasnuj brak sa osobom koja voli da prica.
U starosti ce vam razgovor biti vazniji od bilo cega.
Ne budi puno sam.
Otvori tvoje narucije za razmenu/promjenu,ali ne zanemari svoja vrednovanja.
Cutanje je ponekad najbolji odgovor.
Citaj vise knjige i gledaj manje TV.
Zivi dobar i dostojan zivot.

Kasnije u starosti mozes da uzivas u sjecanjima.
Vjeruj u Boga,ali zakljucavaj svoj auto.
Vazno je da je atmosfera u kuci ispunjena ljubavlju.
Ucini uvijek tako da stvoris mir i harmoniju u svojoj okolini.
Ako si u nesporazumu sa svojim(svojom) ljubljenim(dragom), posmatraj situaciju kakva je sada,a ne kakva je bila nekada.
Citaj izmedju redova.
Podijeli sa drugima ono sto znas.Tako se stvara besmrtnost.
Budi brizan prema nasoj planeti.
Ne prekidaj nikada nekoga ko ti upravo pokusava dokazati svoju odanost.
Ne zabadaj nos u sve.Ne budi previse radoznao.
Ne veruj nikada osobi koja ne zmiri kad je ljubis.
Jedanput godisnje putuj negdje gde nikada nisi bio.
Zaradjujes li puno para,plasiraj ih negdje gde ces moci pomoci drugima,za svoga zivota.
To je najvece zadovoljstvo sto ti bogatstvo moze dati.
Ne zaboravi da,ne uspijes li u svemu sto zelis, ponekad je to srecan pogodak.
Ne zaboravi da ljubav izmedju dvije osobe treba da je vise nego potreba jednog za drugim.
Sagledaj cega moras da se odreknes na svom putu za uspijeh u necemu.

Priblizi se ljubavi i kuhinji sa odvaznoscu i predanoscu.

29.06.2009.

za svu decu koja su rodjena i prezivela 1950-te, 60-te , 70-te & 80-te ! !

Prvo,prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi,pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes. 

U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "cuvati daleko od domasaja djece"na bocicama sa ljekovima,vratima i ormarima.
Mi,kada smo imali 10-11 godina nismo nosili pampers-e i pisali se u krevet.

Kao djeca,vozili smo se u autima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rosulama.

Pili smo vodu iz slaufa za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u superxafsu.Djelili smo flasicu kole sa nasim prijateljima i niko
nije umro zbog toga.

Jeli smo mlijecne sladolede,bijeli hljeb i pravi puter,pili cole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo se
stalno igrali napolju.

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
zmurke,planova,klisa,klikera,partizana i njemaca, kauboja i indijanaca,
zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli.

Cesto,niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan.

i nikad nije bilo problema. . .

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma,spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova,slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da rijesimo problem. 

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti.Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.

Nama nisu prodavali drogu ispred skole. . .

Mi nismo imali playstation,nintendo,x-box,
nikakve video igrice,nismo imali 99 kanala na televiziji(vec samo dva),
nismo imali video rekordere,surround sound, celularne telefone,kompjutere,internet,chat rooms. . . . . . .

Mi smo imali prijatelje
i mi smo isli napolje
da se druzimo s njima !

Padali smo sa drveca,znali se posjeci na staklo, slomiti zub,nogu ili ruku,ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga.

Igrali smo se lukovima i strijelama,pravili katapulte i bacali petarde za
novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posledica!

Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom,roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. 
U stvari,bili su cesto stroziji nego sam zakon!

Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom/babom.Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva.Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas.

Imali smo slobodu,pravo na greske,uspjeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim! 

I ti pripadas toj generaciji?

Cestitam!

pozdrav generaciji.
ziveli ! ! !

27.06.2009.

Brodska jedra

                                                              

Jedna legenda govori o tri muškarca,koji su nosili svaki po dvije vreće.Ali teret nisu osjećali jednako.Vreće su im,jedna sprijeda a druga straga, visile obješene na drvenoj motki na ramenu.

Upitali prvog čovjeka šta ima u vrećama.Odgovorio je:- Svi moji uspjesi,sva dobra djela mojih prijatelja,sve životne radosti- u vreći su straga. Skriveni od pogleda,završeni,prekriveni lišćem,ne smetaju mi mnogo.U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile.Hodam,zastanem često,vadim ih,posmatram,proučavam,mislim šta ću. Stalno sam s njima,i mislima i osjećajima.Stalno radim na njima.
Taj se čovjek često zaustavljao,gledao unazad, mučio se nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.

I drugog su čovjeka upitali isto.Rekao je:-U vreći sprijeda nosim moja dobra djela,spoznaje o vrlinama.Često ih gledam,vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži moje greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kuda god krenem,jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me,ponekad su veoma teške.

Treći muškarac je odgovorio:- Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota".Prepuna je pozitivnih misli,dobrih ljudskih djela,svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu,misli o mojoj snazi.Ta mi vreća nije teška.Naprotiv,poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed.A vreća na leđima ima natpis"loša sjećanja" i prazna je,jer sam joj odrezao dno.O svemu što mi se loše dogodilo,o lošim mislima koje ponekad o sebi imam,o zlu koje od drugih čujem,malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek.Ja sam slobodan.Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu.

             
                 

25.06.2009.

DOBRO U ZLU I ZLO U DOBROM

Kineski seljak i njegov sin od sve imovine imali su samo jednu kobilu. Nekom prilikom kobila im je pobjegla i njihov susjed je došao i kazao im: "Kakva užasna stvar, da vam kobila pobjegne." Seljak je odgovorio: "Ne znam da li je loša ili dobra. Takav je život."
Sledećeg dana kobila se vratila i sa sobom dovela čitav čopor divljih konja. Susjedi su se okupili i rekli: "kakva velika sreća. Tvoja kobila ti je dovela toliko drugih konja. Sada si bogat čovjek." A seljak je odgovorio: "Teško je reći da li je to dobro ili zlo. To je život."
Seljakov sin je htio da ukroti konje i pojahao je jednog. Ali konj ga je zbacio, on je slomio nogu i ostao hrom. Susjedi su rekli seljaku: "Užasno je to što ti se desilo. Tvoj sin da ostane bogalj." Seljak je odgovorio: "ja ne znam da li je to zlo ili dobro. To je život."
Uskoro su vojnici došli u selo i mobilisali za rat sve sposobne mlade ljude i uzeli su susjedovog sina, ali seljakovog nijesu, jer je bio hrom. Tada je susjed rekao: "Možda više nikada neću vidjeti svog sina. Ali ti si srećan, tvoj sin je pošteđen." Seljak je opet odgovorio: "Ja ne znam da li je to dobro ili zlo. To je život."


25.06.2009.

Prava ljubav

Image and video hosting by TinyPic

Za Mozisa Mendelsona,dedu cuvenog njemackog kompozitora nikako ne bi moglo da se kaze da je bio lijep covjek.Imao je prilicno nisku figuru i bio je povijen u ledjima.Jednoga dana otisao je u Hamburg u posjetu trgovcu koji je imao prelijepu kcer, Frumtje.Mozis se beznadezno zaljubio u nju. Medjutim,Frumtje je,zbog njegovog nakaznog izgleda,osjecala odbojnost prema njemu.

Kada je doslo vreme za odlazak,Mozis je sakupio hrabrost i popeo se stepenicama do djevojcine sobe da bi zadnji put s njom porazgovarao.Ona je bila vizija nebeske ljepote i zbog toga sto je odbijala da ga pogleda,osjecao je duboku tugu.Posle nekoliko pokusaja da zapocne razgovor,Mozis je stidljivo upitao:
- Da li vjerujete da se ljudi vencavaju na nebesima?
- Da - odgovorila je ne podizuci pogled.A vi?
- Ja verujem - glasio je njegov odgovor.Znate,kada se na nebesima rodi decak,Bog objavi kojom ce se devojkom ozeniti.Kada sam se ja rodio,meni su pokazali moju buducu mladu .Zatim je Bog dodao: "Tvoja zena bice grbava."Od tada sam glasno izgovarao:"O, Boze, grbava zena bice prava tragedija.Molim ti se,Gospode,daj meni grbu a nju ostavi da bude lijepa."

Na to ga je Frumtje pogledala pravo u oci i protresla ju je jeza od nekog dubokog osecanja. Ustala je i pruzila Mendelsonu svoju ruku.Kasnije mu je postala veoma privrzena supruga.

23.06.2009.

Prica jedne svijece ...

                                     Image and video hosting by TinyPic

 

Zapalili ste me i gledajte moje svijetlo.

Radujete se jasnoci i toploti koju darujem.

Veselim se da mogu gorijeti za vas.

Da nije tako lezala bih u nekoj kutiji bez koristi.

Smisao dobijam tek kada gorim.

Ali,dobro znam,sto duze gorim,to kraca postajem,

to se vise blizim svome kraju.

"Izgorjela je" reci cete, a ono sto je ostalo vi cete baciti.

Znam, za mene postoje dvije mogucnosti:

Ili da ostanem u kutiji u tami,

ili da gorenjem postajem kraca.

¨Dajem sve u korist svijetla,a time dovodim samu sebe kraju .

Ipak ljepse je ako mogu nesto dati...

Gledaj,isto je tako s ljudima!

Ili se povuku,ostajuci sami za sebe i

sve je hladno i prazno;

ili se priblize ljudima i daruju im od svoje toplote i ljubavi i onda zivot dobija smisao.

Ali,znaj i to da za ovo moras dati nesto od sebe samog,nesto od svoje radosti,od svoje srdacnosti, od svog smijeha,mozda nesto i od tuge.

I ne trebas bojazljivo razmisljati o tome kako ces sacuvati samo sebe.

Mislim da samo onaj ko druge veseli postaje sam veseliji.

Samo onaj ko je svijetlo drugima,sam ce primiti svetlo.

Sto vise goris za druge to ce svjetlije biti u tebi samom.

Mnogi su ljudi samo zato tmurni i neraspolozeni, jer se boje biti ovde za druge,

zale se i neprestano mrmljaju na teska vremena.


Jos uvek nisu shvatili ovo:

Jedno jedino svijetlo koje gori,

vece je i vrijednije

nego sva tama svijeta. Dopustite dakle da vas malo ohrabrim, ja, mala svijeca.

18.06.2009.

Bezumnik



U vrtu jedne ludnice sretoh mladica bledog lika, lepog i cudjenjem obuzetog.

I sedoh kraj njega na klupu, te rekoh: "Zasto si ovde?"

On me pogleda zapanjeno, pa rece: "Pitanje ti je nedolicno, ali cu ti ipak odgovoriti.

Moj otac je od mene hteo da nacini svoju sliku i priliku, a to je zeleo i moj stric.

Moja majka htela je da budem bas kao njen uvazeni otac.

Moja je sestra isticala svoga muza moreplovca kao savrsen primer

na koji je trebalo da se ugledam.

 Moj brat misli da treba da budem, kao i on, dobar atleta.


Tako su i moji ucitelji, doktor filosofije, profesor muzike i logicar,

odreda cvrsto resili i svaki bi od njih da budem odraz njegovog lika u ogledalu.

Zato sam dosao ovde.

Tu mi deluje zdravije.

 Barem mogu da budem to sto jesam."

Uto se iznenada okrenu ka meni i rece:

"Nego, reci mi, da li su i tebe ovamo takodje oterali obrazovanje i dobar svet?"

A ja odgovorih: "Ne, dosao sam u posjetu."

On rece: "Ti si, dakle, jedan od onih sto zive u ludnici s one strane zida."

16.06.2009.

JABUKA

http://ljepotaizdravlje.bloger.hr/default.aspx?date=1.4.2008

Devojke, one su poput jabuka na stablima.

Najbolje se nalaze na vrhu stabla.

Ljudi ne zele doci do najboljih,

 jer se boje da ce pasti i - ozlediti se.

Umesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale na zemlju, i koje,

iako nisu tako dobre, do njih lakse dodju.

Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla,

misle da s njima nesto nije u redu,

dok su zapravo one velicanstvene.

Jednostavno, moraju biti strpljive i cekati da pravi covek dodje,

onaj koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog njih.

 Ne smemo pasti da nas dohvate, tko nas treba i voli napravit će sve da dodje do nas.

Zena je izasla iz rebra muskarca,

a ne iz nogu da bude gazena,

niti iz glave da bude nadmocna.

Nego sa boka da bude jednaka,

ispod ruke da bude zasticena,

i blizu srca da bude voljena.

 

15.06.2009.

Reci ranije . . .


On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta.

Ona beše nežna i osetljiva.

Uzeli su se.

On se trudio da joj ništa ne manjka,

a ona je pazila kuću i odgajala decu.

Deca su rasla, poženila se i poudavala,

te pošli svojim životnim putem… uobičajna priča.

Kad su sva deca bila zbrinuta,

 ženu je uhvatila neka tuga,

sve više je slabila i propadala.

Kako više nije uzimala hranu,

pala je u bolesničku postelju.

Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu.

 Oko nje su se trudili lekari i poznati specijalisti,

ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti.

Samo su slegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨

Na kraju je jedan od njih pozvao

muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao…

 da vaša supruga…

jednostavno više nema volje za život¨.

Čovek nije ništa odgovorio.

Seo je uz krevet i uzeo ženu za ruku...

 njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci.

Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:

¨Ti nećeš umreti!¨

¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.

¨Zato jer si mi potrebna!¨

¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨


Nemoj nikada čekati sutra da

nekome kažeš da ga voliš.

Reci to odmah.

 Nemoj reći:

»Moja majka, moj sin, moja žena...

 to već ionako zna«.

Možda i zna,ali nikad se niko

nije umorio slušajući voljenu osobu

koja joj to ponavlja?

Ne gledaj na sat.

Uzmi telefon i reci:

 »Ja sam, želim ti reći da te volim«.

Stisni ruku osobi koju voliš i reci:

 »Trebam te!

Volim te, volim, volim te...«.

Ljubav je život.

Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.


Stariji postovi

Dobra motivacija
<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

LINKOVI

ARHIVA POSTOVA
•Pismo muza,cija zena je u bolnici
•ruza
•moneta bez vrijednosti
•ruzna ruza
•tocak
•sikter
•Jedan smijesak za dorucak,obilje smijeha za rucak,brdo veselja za veceru
•Ne zastidi se!
•Da li si mrkva,jaje ili zrno kahve?
•Snaha i svekrva
•Mali Tarik
•tko je siromasan
•dobra motivacija
•istinita ljubavna prica
•bio jednom jedan trgovac koji je imao cetiri zene
•mudrost
•za sve mukarce,koji ne znaju postovati zene
•Microsoft
•test tri sita
•za svu decu koja su rodjena i prezivela 1950-te, 60-te , 70-te & 80-te ! !
•Brodska jedra
•dobro u zlu i zlo u dobrom
•Prava ljubav
•Prica jedne svijece ...
•Bezumnik
•Jabuka
•Reci ranije
• Pored ljepote uoči patnju
•ovoj znaci
•A vasim snovima,ima li ko pristup?
•Pokupiti nekoga na kiši
•Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrednosti
•iskustvo jedne uciteljice
•svakog dana poceti iznova
• kerefeke
• san
•Živjeti u sadašnjosti
•zla zena
•covjek i zena
•instrukcije za zivot
•Tri čamca za spasavanje
•Velika srca vole,mala traze da budu voljena
• Ljudi sa Crvenom Ruzom • Zasto?














SLIDE SHOW

NIJE BITNO
Gori,da mi cuva pjesme...


Kazes mi,ukras cu ti pjesme

a ti mi nista neces moci…



Pa sta,ako,kazem ti,

napisat cu druge…



I te cu ti ukrasti,

i opet mi nista neces moci…



Napisat cu trece,kazem ti

i bas mi je svejedno

od tvojih pretnji…



A kad neces

moci da napises

ni stiha vise,

kojim ces ocima

gledati pjesme

koje vise nece

biti tvoje?



Dusom,koju mi niko

ne moze oteti

pjesme tvoje

osjecat cu kao moje…


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
201091

Powered by Blogger.ba