Reci ranije . . .
On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta.
Ona beše nežna i osetljiva.
Uzeli su se.
On se trudio da joj ništa ne manjka,
a ona je pazila kuću i odgajala decu.
Deca su rasla, poženila se i poudavala,
te pošli svojim životnim putem… uobičajna priča.
Kad su sva deca bila zbrinuta,
ženu je uhvatila neka tuga,
sve više je slabila i propadala.
Kako više nije uzimala hranu,
pala je u bolesničku postelju.
Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu.
Oko nje su se trudili lekari i poznati specijalisti,
ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti.
Samo su slegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨
Na kraju je jedan od njih pozvao
muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao…
da vaša supruga…
jednostavno više nema volje za život¨.
Čovek nije ništa odgovorio.
Seo je uz krevet i uzeo ženu za ruku...
njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci.
Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umreti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Zato jer si mi potrebna!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨
Nemoj nikada čekati sutra da
nekome kažeš da ga voliš.
Reci to odmah.
Nemoj reći:
»Moja majka, moj sin, moja žena...
to već ionako zna«.
Možda i zna,ali nikad se niko
nije umorio slušajući voljenu osobu
koja joj to ponavlja?
Ne gledaj na sat.
Uzmi telefon i reci:
»Ja sam, želim ti reći da te volim«.
Stisni ruku osobi koju voliš i reci:
»Trebam te!
Volim te, volim, volim te...«.
Ljubav je život.
Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.