Dobra motivacija

Pa malo razonode...

15.06.2009.

Pored ljepote uoči patnju

Posmatraj stablo. Razmišljaj o njemu kroz godišnja doba. Vidjećeš kako nailazi na mnoga iskušenja.

U proljeće, radovaćeš se gledajući ga kako mu cvjetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snjegove i hladne vjetrove koji dolaze sa sjevera.

Sviđa ti se stablo kako se lagano njiše na toplom letnjem suncu? Ali možda nećeš shvatiti kako je žedno u sušnim razdobljima. Možda nećeš čuti vapaje za toplom ljetnom kišom kako bi utolilo žeđ.

Sviđaju ti se sjajne šarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uživati u prelijepom prijedelu? Ali primećuješ li njegovo ukočeno tijelo na hladnoj kiši u ledenom januaru? Uočavaš li zebnju kad mu vijetrovi odnose list po list?

Zimi će ti se svidjeti vijugave siluete koje bijeli snijeg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Ali čuješ li kako mu grane pucaju od studeni i težine snijega?

Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba. Pored ljepote uoči patnju.

I reci sebi: slično mi je. Ima svoja godišnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju ljepotu. U njima prolazi svoje kušnje. Jer život, čoveka ili stabla, ima lijepih dana ali i nevremena, oluja, grada, suše…

Ne postoji život bez iskušenja. Nemoj misliti da život nije zaslužio življenje. Suprotno. Svako iskušenje skriva jedan trezor. Otkrićeš ga ako razbiješ školjku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono će promijeniti tvoj život u blistavi dragi kamen.

Iskušenje te može srediti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što se prirodna nepogoda sruči na stablo. Ali iskušenje je poziv na uzdignuće. Zamisli šta bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čahure. Zamisli koliko bi nestalo ljepote kad gusenice ne bi prihvatile iskušenje promene.

Čovjek raste mijenjajući se: od razdora u susret, od napuštanja u prihvatanje. Tako zrijemo prihvatajući mnoga umiranja čitavoga životnog vijeka, umiranja vode u nova rađanja.

Ne trči prema iskušenjima. Pusti godišnjim dobima da se pobrinu za taj posao.
Ali kad se iskušenja ispreče na putu, ne bježi. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj napred. Idi dalje. Posmatraj stablo. Misli o njemu kroz godišnja doba. I uči se od njega.

14.06.2009.

Ovoj znaci


Šetao jednom starac plažom sa svojim unukom.

Svaku zvijezdu na koju bi naišli, dječak bi podigao i bacio u okean.
"Ako ih ostavim", kazao je, "osušiće se i uginuti." Ja spašavam njihove živote.

Starac je odgovorio :
"Ali plaža je miljama duga, i na njoj su milioni zvijezda. To što ti radiš, ne znači ništa."

Dječak je pogledao zvijezdu u svojoj ruci, bacio je u vodu, i odgovorio:
"Ovoj znači."

12.06.2009.

A vasim snovima,ima li ko pristup?

    

 

Pitali su jednom jednog zaljubljenog coveka:

Zasto se ne divis ljepoti ruze kao ostali?
Zasto se smijes i pogledas u Sunce kada ono iznenada jos vise zasija, a ostali sklanjaju pogled od njegovog sjaja?
Zasto kada je najveca oluja i grmi ti izlazis iz kuce i kisnes?
Zasto nocu izlazis i pricas Mesecu?
Zasto....

Covjek ih prekide odgovarajuci:

Ruza je lijepa, ali nikada niste videli Onu koja je posadila tu ruzu. Nikada niste osjetili dodir ruku koje su razgrnule zemlju da bi ubacili sjeme ruze kojoj se sada vi divite. Niste osjetili ljubav kojom je ta ruza njegovana.
Niste vidjeli lice, osmeh, njeznost... One od koje je ruza naucila tajnu ljepote, cistoce, njeznosti...


Sunce grije i obasjava svako bice na planeti. Sunce vidi i Nju. Vidi najdivnije ljudsko bice. Svaki put kada Sunce vidi Njezinu srecu, osmeh, ljubav... onda jos jace zasija, jer se raduje uz Nju. Zar mislite da bih propustio da vidim njezinu srecu, pa makar izgubio vid? Njen osmeh, sreca, radost.... to je sve moje.

Oluja na koju izlazim nije nista u odnosu na strah da je Ona negdje sama i drhti. Kada izadjem saljem joj svu moju hrabrost, svu moju ljubav, saljem joj misli koje samo Ona smije da zna.

Nocu pricam Mesecu sve zelje, snove, nade... Pa u sabah kada bude sretao Sunce neka sve isprica. Neka onda Sunce jutrom svojim prvim zracima pomiluje Njeno lice i prenese joj moje reci.

Za sva ostala pitanja koja ste imali morao bi vas pustit u moje snove.
Mojim snovima samo Ona ima pristup.

A vasim snovima....ima li ko pristup?


12.06.2009.

Pokupiti nekoga na kiši



Jedne noći tokom 60-tih godina prošlog veka, oko pola dvanaest, starija crnkinja je stajala pored autoputa u Alabami, pokušavajući izdrži udare kiše i vetra. Njen automobil se pokvario i ona je, promrzla i mokra, pokušavala da zaustavi neka kola. Stao joj je jedan beli mladić. U tim danima rasnog konflikta i segregacije, na američkom jugu je tako nešto bilo ne samo neuobičajeno, već i nečuveno. Mladić ju je odvezao u grad i pomogao joj da nađe taksi. Izgledalo je da je ona bila u velikoj žurbi, ali je uspela da zapiše njegovu adesu. Nekoliko dana je prošlo, i na mladićeva vrata je neko zakucao. Na njegovo veliko iznenađenje, ogroman TV u boji, bio je dopremljen njemu na kuću. Uz televizor je stajala poruka:

“Hvala Vam veliko što ste mi pomogli na autoputu pre nekoliko večeri. Kiša me nije samo iskvasila, već je ubila i moj duh. Onda ste Vi naišli. Zahvaljujući Vama uspela sam da stignem do muža koji je bio na samrtničkoj postelji, samo kratko vreme pre nego što je preminuo. Bog Vas blagoslovio zato što ste mi pomogli i što ste nesebični u pružanju pomoći bilo kome.
Iskreno, gospođa Net King Kola.”



10.06.2009.

Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrednosti

                 

Paradoks našeg vremena kroz istoriju je da imamo vece zgrade, ali krace živce, šire puteve, ali uža gledišta. Trošimo više, ali imamo manje, kupujemo više, ali uživamo manje. Imamo vece kuce i manje porodice, više pogodnosti, ali manje vremena.

Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja, ali manje rasuđivanja, više stručnjaka, ali ipak više problema, više medicine, ali manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smejemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno ležemo, ustajemo previše umorni,čitamo premalo, gledamo TV previše i molimo se retko.

Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrednosti. Govorimo previše, volimo preretko i mrzimo prečesto. Naucili smo kako da preživljavamo, ali ne i da živimo. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do Meseca i natrag, ali imamo poteskocu da predemo preko ulice da upoznamo novog komšiju. Osvojili smo spoljni prostor, ali ne i unutrašnji.

Uradili smo velike stvari, ali ne i bolje. Ocistili smo vazduh, ali zagadili dušu. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, ali ucimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje. Naucili smo da žurimo, ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.

Ovo su vremena brze ishrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dve plate, ali više razvoda, luksuznijih kuća, ali uništenih domova. Ovo su dani bržih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tela i tableta koje cine sve od hrane, da utišaju, da ubiju.

Ovo je vreme kada ima mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu. Vreme kada vam tehnologija može doneti ovo pismo i vreme kada možete odabrati da li ćete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.

Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu zauvek. Zapamtite, recite poneku ljubaznu rec onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići.

Setite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta ni pare. Setite se da kažete: "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj ce zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz vas. Setite se držati se za ruke i ceniti momente, jer jednog dana ta osoba nece biti tu ponovo.

Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podeliti vaše dragocene misli s drugima.

10.06.2009.

ISKUSTVO JEDNE UČITELJICE

Jednoga dana zamoli učiteljica svoje učenike da napišu imena svih ostalih učenika u razredu na list papira i da ostave pored svakog imena malo mjesta. Potom im reče da razmisle što je to najljepše što bi mogli reći o svakom pojedinom učeniku i da to napišu pored njihovih imena.

Potrajalo je to cijeli jedan sat sve dok nisu svi bili gotovi te su potom napustili učionicu i predali svatko svoj list učiteljici.

Preko vikenda je učiteljica na jedan list papira napisala imena svakog pojedinog učenika i pored njega popis najljepših primjedbi koja su drugi učenici dali o njemu ili njoj.

U ponedjeljak je predala svakom učeniku njegov ili njen popis. Već nakon kratkog vremena su se svi smjehuljili.

„Uistinu?“, šaputali su... „Nisam mislio/mislila da uopće nekome toliko značim!“ i „Nisam mislio/mislila da sam drugima toliko drag/draga“, bili su komentari.

Poslije toga nitko nije više spominjao taj popis. Vježba je ispunila svoju svrhu, a učenici su bili sretni sami sobom, ali i s drugim učenicima.

Prošlo je nekoliko godina kada je jedan od učenika poginuo u ratu pa je učiteljica otišla na njegov pogreb.

Crkva je bila prepuna mnogim prijateljima. Jedan za drugim, svi oni koji su poznavali ili voljeli tog mladog čovjeka, prolazili su pored njegova lijesa i odavali su mu posljednju počast.

Učiteljica je bila zadnja i pomolila se pored njegova lijesa. Vidjevši je tamo, jedan od vojnika, koji je nosio lijes, reče joj: „Jeste li Vi Markova učiteljica matematike?“ Potvrdila je: „Da“. Potom on reče: „Marko je često govorio o Vama.“

Poslije pogreba većina Markovih učenika iz škole bili su na okupu. I Markovi roditelji su bili tu i očito su jedva čekali da porazgovaraju s učiteljicom. „Nešto bismo Vam pokazali“, reče otac i izvadi novčanik iz svoga džepa. To su našli kod njega kada je poginuo. Mislili smo da ćete Vi to prepoznati.“

Iz novčanika je izvadio već ishabani list papira, koji se već slijepio očito od čestog umotavanja i otvaranja.

Učiteljica je naravno odmah znala da je to jedan od onih listova papira, na kojima su bile lijepe stvari napisane, a koje su napisali Markovi kolegice i kolege iz razreda o njemu.

„Tako smo Vam jako zahvalni što ste to učinili“, reče Markova majka. „Kao što vidite Marku je to bilo izuzetno važno.“

Svi su se ostali učenici okupili oko svoje nekadašnje učiteljice.

Ivan se tada nasmije i reče: „I ja čuvam još uvijek svoj list papira u gornjoj ladici moga pisaćeg stola.“

Filipova žena reče: „Filip me zamolio da listu stavimo u naš album s vjenčanja.

„I ja čuvam još uvijek svoju u svom dnevniku“, reče Marija.

Potom Ana, pa još jedna učenica, izvadi iz svoga kalendara već istrošen i raskomadan list papira i pokaza ga ostalima.

„Uvijek ga nosim sa sobom“, reče Ana i doda: „Mislim da svi još uvijek čuvamo taj list papira.“

Učiteljica je bila toliko ganuta da je morala sjesti i zaplakati.

Zaplakala je zbog Marka i svih njegovih prijatelja i prijateljica koji ga više neće vidjeti.

Često u suživotu s drugim ljudima zaboravimo da će svaki život jednoga dana završiti i da nitko od nas ne zna kada će to biti.

Zato bismo trebali reći svim onim ljudima koje volimo i o kojima se brinemo da su nam nešto posebno i da su nam važni.

Recimo im to dok nije prekasno.

08.06.2009.

svakog dana poceti iznova

U tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikih briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja:
"Vidiš, ti si već osamnaest godina oženjen i ona mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjure i žlice na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to preveliko brdo. Samo ta predodžba mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život."

I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.

"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam ništa. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.

Carpe diem - iskoristi dan, mudra izreka starih Rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. "Ne brinite se za sutrašnji dan!"

Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo činiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. To samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Imaju Englezi poslovicu: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."

"Dosta je svakom danu njegova zla." Nije ga potrebo opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a za buduće ne znamo hoćemo li ih uopće doživjeti. Ako ih i dočekamo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom tijeku. Heraklit kaže: "Ne možete u istu rijeku dva puta." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".

Bože, hvala ti na današnjem danu!
07.06.2009.

kerefeke

 Djevojka Kemala dođe svojoj starijoj rodici Zikreti u kozluckoj mahali Luka,nazva selam i namah kaza:"Draga teta,sinoc u sami aksam Senijina curica Almasa donese mi pun fišek,te reče:"Ovo ti je poslo Salko Mehagin".Otvorih fišek,kad u fišeku velika rumena jabuka.Dođoh tebi,teta, da me posavjetujes sta da uradim".

 

Predahni,Kemala,pa cu ti sve kazati.Te ispise po dva fildzana kahve i Zikreta stade govoriti:"I meni je moj rahmetli Kubo,kad se zagledao u mene,poslao jabuku u fiseku.Taj adet i sada zivi u Kozluku.Znaci,Salko je tebe begenisao.Ako i ti begenises njega,uzvrati mu dar.Najbolje je da komadic finog platna obrubis ibrisimom,pa neka to bude maramica.Potom u jednom cosku te maramice iskeraj srce,ni veliko ni malo, a u sredini maramice iskeraj nekoliko raznih kerefeka,recimo,jedan cvijet,ali ostale kerefeke neka budu tako iskerane da ni Salko,niti bilo ko drugi,ne moze odgonetnuti sta je to ustvari.Onda takvu maramicu posalji Salki po muskom djetetu.

Dosavsi kuci,Kemala iz sehare izvadi komadic finog platna,pa danju kraj pendzera,a nocu pod svjetloscu petrolejke vezak je vezla.Onda opet ode Zikreti,koja samo popravi jednu kerefeku na maramici da ta karafeka ko biva lici na bulbula.Dogovorise se da Salki maramicu odnese umiljati Meksud,Husejnov sin.

Tri dana nakon sto je Kemala poslala maramicu,malo poslije jacije,pokuca neko na njen pendzer:"Ja sam,Salko,dosao sam ti pod pendzerom kazati da sam dobio maramicu i sviđa mi se svaka stvarcica na njoj,kao sto me osvaja i sve na tebi."I Salko nestade,a Kemala sutradan sve isprica Zikreti.

E,sad,kad Salko drugi put pokuca na tvoj pendzer,ako hoces da se udas za njega,odskrini pendzer i malo poasikuj s njim.

A,draga teta,sta da ucinim ako Salko kaze da bi zelio sa mnom zivjeti u mojoj kuci.jer u njegovoj ima puno celjadi...

Pa,ako on hoce da bude uljez,pristani,i tebi ce biti bolji i laksi zivot a s njim u tvojoj kuci.Prođe mjesec dana asikovanja među Kemalom i Salkom,te se uzese.

Ne bi svadbe,jer takav adet bijase da nema derneka kad se udaje cura ciji roditelji nisu zivi.Dva-tri mjeseca Kemala i Salko zivjese ko golubcici.Kemala gotova da nije izlazila iz kuce,a Salko je,cim zavrsi poslove na njivi,hitao kuci.Lampu su gasili cim padne mrak,ali su je nakratko opet palili u neko doba noci.Rano su ustajali iz postelje.Međutim,jednog dana Kemala,nevesela i okahrena,ode opet Zikreti te zaplaka,govoreci:"U mene Salko se pokvario.Kasno dolazi kuci ima nekoliko dana.Neki govore u mahali da sad,iduci iz njive,navraca kod nove uciteljice.Draga teta Zikreta,kojm cu ga sada kerefetima namamiti da bude ko sto je bio....Ne mogu vise da duram ovo.Za to je najbolja karafeka da ti uvece dolazis kuci poslije Salke.Prije aksama dolazi kod mene nekoliko dana, a zamolicemo Vahidu da strazari,te da nam dojavljuje kad Salko dolazi kuci,a ti onda poslije njega ulazi u kucu.Tako ces i ti njega zadevarati.Salko istog dana kasno uđe u mracnu kucu otkljucanih vrata.Do malo za njim uđe i Kemala.Salko nista ne rece,samo se bolno nakaslja.Ponovi se nekoliko takvih noci,Salko dođe kuci,a Kemale nema.Onda jednom Kemala jutrom opet ode kod Zikrete:"""Evo ti od mene samija na dar,juce je Salko prije aksama usao u kucu,upalila nam je,fala Bogu, iova kerefeka,kaza Kemala,pa ode da pospremi kucu,a osobito hamam,i da zgotovi slatku pitu.A Zikreta za Kemalom proli bokal vode...

 PISE:ADIL HAJRIC

Preuzeto sa :www.bosanskaposta.no/

06.06.2009.

San

 

Jednom je jedan pobožan čovjek sanjao san kako bježi od lava. Čovjek pobježe na drvo i sjede na jednu granu drveta. Pogledavši dolje ugleda lava koji ga čeka. Zatim čovjek pogleda na stranu i ugleda dva pacova kako kruže oko grane, na kojoj je sjedio i jedu je. Jedan pacov je bio crn a drugi bijel. Činilo se da će grana uskoro pasti na zemlju. Čovjek sa strahom opet pogleda dole i ugleda crnu zmiju kako otvara svoja velika usta tako da mu se činilo da će upasti u njih.

Čovjek pogleda iznad sebe da vidi imali nešto zašto bi se mogao uhvatiti. Ugledao je drugu granu sa saćem meda na njoj. Kapi meda su kapale iz saća. Čovjek htjede da okuša jednu kap. Pružio je jezik i okušao kap meda koja je pala. Med je bio veoma sladak. On htjede da okuša još jednu kap. Kada to uradi izgubi se u slasti meda. Tako da zaboravi pacove koji su jeli njegovu granu, lava na zemlji i zmiju koja je sjedila ispod njega. Nako izvjesnog vremena probudi se iz svog sna.

Tražeči značenje sna otišao je do pobožnog učenjaka. Ovaj mu reče: „Lav kojeg si vidio je smrt. Uvijek te progoni i ide za tobom kuda god da ideš. Dva pacova bijeli i crn pretstavljaju dan i noć. Bijeli predstavlja dan a crni noć. Oni kruže jedan za drugim, jedući tvoje vrijeme i približavajući ti smrt. Velika crna zmija sa velikim ustima je tvoj grob čekajući da padneš u njega. Saće meda je ovaj svijet a slatki med je uživanje ovog svijeta. Mi volimo da okušamo slatko uživanje ovog svijeta želeći sve više i više. U međuvremenu se izgubimo u tom uživanju tako da zaboravimo naše vrieme . . . našu smrt i . . . naš kraj.“

04.06.2009.

Živjeti u sadašnjosti

Dosta često se život uspoređuje s vlakom. Ljudi poput putnika u vlakovima kreću s jedne tačke kako bi došli do svoga cilja. Poneki vlakovi projure bez ikakvog zaustavljanja, dok neki idu lagano, zaustavljajući se na svakoj stanici. Naši životi se protežu poput tračnica, ispred i iza vlaka.

Na nama je da odlucimo gdje zelimo provesti dragocjeno vrijeme koje se zove život?
Da li u tom vlaku, proživljavajući sve trenutke zajedno s njim ili pak ostati daleko iza na tračnicama ili možda pohrliti negdje naprijed, stvarajući slike onoga o čemu zaista nemamo pojma?!

Teško je zaista biti tu, živjeti u sadašnjem vremenskom okviru, prihvatati stvari onakve kakve dolaze... oslanjati se na instinkt i donositi brze i pametne odluke. A možda i nije tako teško kao što izgleda, možda samo treba prihvatiti da smo sada tu i da ono što je bilo više se na vraća a ono što će biti ne možemo kontrolirati (bar ne onoliko koliko želimo).

Postavljajući sebi ovakva pitanja naš vlak može brzo doći do krajnjega cilja, a da to i ne primjetimo u vrtlogu svojih misli koje su i ostale samo to... misli... i nerealizovane ideje...
Zaista biti u vlaku znači da moramo prihvatiti sebe, prihvatiti druge i upoznavati druge iako ponekad nam je to teško... iako ponekad ne želimo da se suočimo s tim da nije sve onako kako smo zamišljali. Onda dolazi bezbroj pitanja bez odgovora... bezbroj sumnji... bezbroj misli... koje nam mogu uskratiti pravu odluku. Ali ipak se mora odlučiti, bez obzira na sve. Zašto onda ne ugoditi sebi a ne nekome drugome, zašto ne uživati u trenutku koji nam se nudi... zašto ne biti otvoren, svjestan... zašto ne prihvatiti ono što se događa... zašto ne riskirati... barem jednom u životu... a ne žaliti poslije za nečim što je "moglo da bude".

Najvažnije je sada!
Biti tu!
Živjeti i tijelom i dušom!
Paziti na glavu ali i na srce!

03.06.2009.

Zla žena

 

Išli putem dvojica prijatelja i opaze podaleko jedan skup žena, kako pod jednim hrastom u hladu teferiče. Zapovrgnu između sebe govor o tim ženama. Jedan reče:

- Čuješ druže! Bi li ti meni umio kazati, koja je u onom skupu žena zla žena?

- A tko bi to znao, brate? - odgovori drugi. - Ja ne znam od njih ni jednu, ni koja je zla!

- Ni ja ih ne poznajem u glavu, - odvrati prvi, - ali znam, koja je zla između njih.

- Da se šališ? Ja ti ne vjerujem!

- Ne šalim, - odvrati on - Sad ćemo mi do njih stići, i ti ćeš vidjeti, da ću je odmah poznati između sviju njih zlu ženu.

Zapute se i dođu do žena. Kad su došli do žena, prvi ih najprije lijepo pozdravi, a onda reče:

- Kako si ti, zla ženo?

A jedna između njih odgovori:

- Dobro, hvala Bogu! Ama, otkud ti znaš da sam ja zla žena?

- Tvoj mi jezik kaza, - odgovori on i nastavi put sa svojim prijateljem.

02.06.2009.

Čovjek i žena

 

 


U nekom selu živjeli su čovjek i žena,:čovjek na njivi, a žena radila u kući. Čovjek bi odmah, čim bi dan osvanuo, uhvatio volove i otišao u polje orati, a žena bi ostala kod kuće radeći, te bi mu uvijek donijela ručak na njivu. Ali čovjeku je uvijek bilo krivo misleći, da žena nikakva posla ne radi, već samo da ljenčari kod kuće; te najposle reče on ženi:

- Ti, ženo, samo džaba ležiš kod kuće i jedeš, a ne radiš ništa. Ja bih vaš ženski posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vas dan se pržimo na suncu.
Žena se na to stane smijati, te reče čovjeku:

- Šuti, bolan ne bio! Naš je posao stoput teži od vašeg, a vi ga ne bi nikad mogli svršiti.

Ali on joj ne dade ni govoriti, već opet zasu, kako ljudi više rade, a žene ništa. Na to mu ona reče:

- E, pa dobro! Ja ću sjutra uhvatiti volove, pa ću ići orati, a ti ćeš raditi moj posao.

On to jedva dočeka, te ugovore, da će tako raditi, čim zora zabijeli. Sutradan žena uhvati volove, a onda poče naređivati čovjeku, šta treba da on radi:

- Ti ostaješ kod kuće i dobro mi pazi, što ćeš uraditi. Čuvaj mi piliće, da ih štogod ne odnese; onda pomuzi krave, ama čuvaj da telad ne pokusaju sve. Skuhaj hljeb, izmeti mlijeko, spremi ručak, pa mi donesi na njivu.

Žena potjera volove, dok joj nešto pade na pamet, te se povrati i reče čovjeku:

- Da, zaboravila sam ti kazati: na tavanu ima u ćupu otrov. Čuvaj se, nemoj se prevariti, pa izjesti ni malo tog otrova, jer ćeš odmah umrijeti.

- Taman, - reče on, - ti nemaj brige, ja ću sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzoreš štogod više možeš.

Zatim ona ode s volovima na njivu, a on ostane kod kuće da radi.

Čim je žena otišla od kuće, a čovjek se razleti te stane da radi. Najprije pomete kuću i naloži vatru, a onda ugleda kvočku i piliće, te se sjeti, da mu je žena rekla da ih čuva; pa se malo promisli, kako će ih najbolje učuvati, te se domisli, uzme kanafe, te poveže sve piliće za kvočkine noge, da ih što ne odnese. Zatim ode, te pomuze krave, a onda se vrati u kuću i stane zagrtati rukave, da umijesi hljeb. Počne sijati brašno, pa mu na um pane, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotlen mu je prošlo dosta vremena, te mu nešto na um padne, i on reče:

- Ha, bogme, ja ću svezati štap na leđa, pa dok ja budem sijao brašno, mlijeko će se pomalo mesti, i tako ću dva posla uraditi.

To on i učini, sveže stap za leđa i stane sijati brašno. Dok je on sijao brašno, mlijeko se je malo melo, a dok je umijesio hljeb, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio hljeb, da ga zapeče, nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na vatru i potrne je. On se razljuti, te iziđe pred kuću, da vidi piliće, a u isti čas doleti nekakva tičurina, te uhvati kvočku; a kako su bili pilići povezani za nj, to odmah i njih odnese. Kad i to vidi, još se vise razljuti, te pođe u stalu, da vidi krave. Pošto je unišao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravio zatvoriti vrata od telećaka, te su telad izišli i bogme se posluzili . Sada mu omrzne život, te stane lupati šakama o glavu i reče:

- Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem, vala, na tavan pa ću se otrovat, nek ne živim.

Što je mislio, to i učinio. Kada se je popeo na tavan, nađe taj ćup, te zasjedne i stane jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta založio, stane se okretati oko sebe, kad će se otegnuti i umrijeti. Uto već dođe vrijeme ručku, te žene dođe i dotjera volove.

Pošto je ušla u kuću, ugleda hljeb na ognjištu nepečen, a po ognjištu proliveno mlijeko; zatim ode u stalu. Kad tamo, telad sve mlijeko popili, krave gladne i žedne; a kad se htjede vratiti u kuću, opazi da nema ni kvočke ni pilića. Uđe u kuću, te stane vikati muža.

Ali se on ušutio i načinio se, da je već umro. Žena se sjeti, da je na tavanu, te se odmah popne gore. Ugleda ga, gdje jede med, a ona zaviče:

- Uh, šta to radiš? Ako si Turčin, što mi sve zijan za zijanom radiš?

On se okrene, pa već vidi da nije mrtav, te zato joj odvrati:

- Ma prođi me se ženo! Eto si vidjela, šta je bilo zijana, pa sam se evo popeo na tavan, da se otrujem. Kad sam toliko zijana počinio, nek' i ne živim.

- Hajde, budalo, kako ćeš se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga eto pojede. Idi, moj junače, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se kvartati u ženske poslove, kad te za to bog nije stvorio.

Kad to on čuje, jedva dočeka. Brže bolje uhvati volove i ode i bez ručka orati, a žena ostane svoj posao radeći.

Poslije nije više govorio, da su ženski poslovi laki, već je iza toga uvijek govorio, da su ženski poslovi još teži od muških.

30.05.2009.

RUZA

 

RUŽA

Njemački pjesnik Rilke boravio je neko vrijeme u Parizu.

Idući na sveučilište svakog je dana u dvorištu svoje prijateljice Francuskinje prolazio vrlo prometnom ulicom.

Na tom putu, iza jednog ugla, redovito je sjedila neka prosjakinja, koja je od prolaznika tražila milostinju.

Sjedila je uvijek na istom mjestu, nepomična kao kip, s ispruženom rukom gledajući u zemlju.

Rilke joj nikada nište nije udijelio, dok je njegova prijateljica znala spustiti koji novčić.

Jadnog dana mlada žena začuđeno upita pjesnika:"Zašto nikada ništa ne daš onoj sirotici?

Odgovorio je pjesnik: "Trebali bismo udijeliti nešto njezinom srcu, a ne u ruke".

Slijedećeg dana Rilke se pojavio s prekrasnom, tek procvalom ružom.

Stavi je prosjakinji u ruku i htjede proći.

Tada se dogodi nešto neočekivano.

Sirotica je podigla oči , pogledala pjesnika, brzo ustala, uzela njegovu ruku i poljubila je.

Otišla je stišćući ružu na grudima.

Cijeli tjedan nisu je vidjeli.

Osmoga dana pojavila se na istom uglu.

Bila je nijema i nepokretna kao i uvijek.
Upitala je mlada Francuskinja: "Od čega je živjela sve ove dane, kad nije ništa dobila?"

Odgovori pjesnik:"Od ruže",

26.05.2009.

MONETA BEZ VRJEDNOSTI

Jedan stari sufu prodavao je sve i svasta da bi zaradio za zivot...

Ostavljao je utisak priglupog coveka, jer su mu ljudi cesto placali laznim novcem, ili su mu govorili da su vec platili, iako to nije bila istina, ali on je uvjek vjerovao ljudima na rjec...

Kada mu je kucnuo sudnji cas, pogledao je ka nebu i rekao: "Gospode, toliko sam laznih para primio od ljudi, ali ih nikada nisam osudio zbog toga; ogranicio sam se na misao da ne znaju sta cine...

 I ja sam Moneta bez vrjednosti, zato, molim te, nemoj me osudjivati"

Tada je zacuo glas: "Kako je moguce osuditi nekog ko nije osudjivao druge?"

Lako je naci nekog ko radi s ljubavlju;

teze je pronaci onog ko misli s ljubavlju..

25.05.2009.

Ružna ruža

ruza

U davna vremena živjela je prelijepa kćerka jednog velikog vladara.Došlo je vrijeme za njenu udaju, ali djevojci se niko nije svidio,niti sinovi kraljeva,niti vezira,niti bogatih trgovaca. Djevojka je svakoga-odbijala.U ovoj zemlji živio je jedan zgodan,ali siromašan mladić koji je zaprosio djevojku.Naravno,i njega je odbila.

Ovaj mladić ode u drugu zemlju da radi,te postane bogat.U svoju zemlju se vratio nakon mnogo godina. Kada se vratio,poželio je vidjeti djevojku koja ga je odbila.Raspitao se i saznao gdje živi,pa je otišao do njene kuće.Tada se otvoriše vrata,te izadje jedan ružan čovjek...

Kada je čovjek otišao,mladić pokuca na vrata. Otvorila mu ih je nekadašnja,prelijepa djevojka. Mladić je htio saznati zašto se udala za tako ružnog čovjeka.Djevojka ga odvede u prelijep ružičnjak iza kuće i reče:"Saznat ćeš odgovor.Sada ćeš naći najljepšu ružu u ovoj bašči i donijeti mi je.Ali pod jednim uvjetom:dok budeš išao naprijed, ne smiješ se vraćati - nazad".

Mladić krene.Tamam kad bi pomislio da je vidio najljepšu ružu,ugledao bi drugu.Pružio bi ruku prema njoj,ugledao bi Ijepšu. ruzaTamam da ubere tu, ugledao bi - drugu.Tako dode do kraja bašče,a natrag nije smio!A na kraju bijaše uvehla i ružna ruža.Bez nade,ubere tu ružu i donese je djevojci. Kada mu je u ruci vidjela ovu ružu,djevojka reče: "Sada si shvatio zašto sam izabrala ovog čovjeka".

ruza

24.05.2009.

TOCAK

 

Nikad vam nisam volio bicikla jer mi nije moglo bit da mi ga otac kupi,ko ni ostaloj obicnoj raji iz nase mahale.Bio je samo jedan mrmak u raji sto je imo pravo biciklo s dinamom i lampama naprijed i pozadi jer je u njega babo bio naka guzonja pa mu moglo dotec i za bicikla.Nisam ja tada mrzio to cudo koje smo svi zvali tocak,a ne biciklo,zato sto ga je on imo,vec sto je taj mrmak bio prvi eksploatator kojeg sam u zivotu trefio.On nam davo po rundu na njegovom biciklu a mi mu morali tucat kamenom zicu i pravit mu "metke" za pracku da gadja gospoje u najlonke,il po gradilistima skupljat karabit da mu pravimo "bombe" od konzervi.Sve ti je on to nas tako dinsto i dusu nam vadio dok nam jedan dan ne dokundiso pa i on i biciklo zavrsise u Miljacki.
Bicikla ti se u moj zivot vratise kad osvanuh u ovoj lijepoj i mubarec novoj zemlji.
Nije se moglo drukcije, najahasmo na bicikla, polovna i dronjava pa veslaj i po kisi i po snijegu da se za autobuske karte ne baca.

A islo se boga mi i u inostranstvo s njima i to preko mora, ej! Kad se u Dansku krene po hranu i cigare fino parkiras svog"mustanga"dole kod broda, al moras ga dobro svezat i spengat da ti ga ko od istih takvih ko sto si i sam ne ukrade dok se s robom ne vratis. Lijepo se toga danas sjetit,al nije bilo lako vozit uzbrdo,niz brdo s 20 - 30 kila u kesama rasporedjenih po guvernalu,u rusaku, pozadi... Nije svjet morao pogadjati ko si.Tako su sve izjeglice u Norveskoj izgledale.I danas nije drukcije.
Opet sam zamrzio biciklo,manje zbog znoja kojeg sam prolijevo nemilije,vise zbog te izbjeglicke slike koju ne mogu nikad zaboravit.Kad se malo uzmoglo zazdio sam oba nasa izbjeglicka tocka na otpad. Nece mene vise nikad niko natandarit na njih mislio sam i cvrtso sam vjerovo u to.Ponekad nedjeljom kad bi moj komsija Knut zajaho svoju specijalku i kreno na tur (izlet)da malo progiba misice,zena ti je u mene znala kazat da ne bi ni meni bilo lose da se kad - kad nataknem na sic i odmaknem se od sofe i cigare,biva zdravlja radi...
Dobro,nisam ni ja tolko zaosto,znao sam da bi to bilo dobro,al mi se nije dalo zapocinjat jos jedared ljubav s tom spravom koju sam vec dvaput u zivotu ozbiljno zamrzio.
Naugralo se koje kilo vise,haj velim nema veze, nesto sam poceo i da vise pusem kad idem uzbrdo, sigurno zbog cigara, nekako mi nije vise ni korak lak, valjda s godinama...

Odem hecimu zbog onog meniskusa, a on uzme da mi prebire po nalazima i nadje da bolujem od ozbiljne bolesti:usjedio sam se.
Mora,veli,pod hitno nesto poduzet.
Sta?Ispade da je najbolje da se opet ispenjem na biciklo. Nisam nikad mogo ni pomislit da ti hecim more prepisat taki lijek,a eto,ko sto vidis,more.
Dodjem kuci, kazem zeni, a ona odma doceka:Jesam li ti ja govorila?Nije Knut blesav!
Haj,mislim se,uzecu ja neki polovan tocak pa kad je fino vrijeme mogu se vala malo i provozat.Al hosh. Moja ti zena shvatila hecima ozbiljno: zaprtila se i unijela u kucu super moderno bicilo - bez tockova!
E,evo ti,veli,svaki dan mores vozit,padalo ne padalo.I jos mi donijela raspored kada i koliko da vozim da ne podbacim.
Prvo krace,pa onda malo duze,pa onda povecaj opterecenje na noge,pa ubrzaj...
Pred tobom puljkice:brzina,duzina,puls,pritisak...
Da ne povjerujes.
I da izludis,ako mi morete vjerovat na rijec.

Aleksandar Domazet

 

 

22.05.2009.

SIKTER!

Ako nam u onoj nasoj dragoj i premiloj postojbini ista ima bogato, to nam je jezik. Svasta znaju zlobnici kazat, pa i to da nema ni drzave Bosne, a jezika bosanskog pogotovo. A da nas ko pita znali bi sta bi rekli: sto vise znamo ovaj norveski, svedski, danski, finski engleski... to nam je (ne bi covjek vjerovo, al tako je) sve lakse vidjet da na vaskolikom dunjaluku boljeg jezika s kojim se i sa manje rijeci moze vise kazat od nasega sto se govori i pise u Bosni i Hercegovini - nema.
Mi se medjuse nemamo razloga lagat - takvi smo kakvi smo, i mene nije stid priznat da sto vise govorim norveski sve bolje vidim da ga sve manje gvorim, a da se sve bolje njime sluzim. To mu ga dodje ko da mi je norveski gradski autobus, da prostis!
Tvoj jezik je tvoja kuca, burazeru. U njemu se osjecas ko kad se razgacis, pa turis noge na stolic i pijes pivaru iz flase!
Evo uzmi samo kad se kome u nas pod prozorom djeca zaigraju i zakeraju lopte nakon skole, ne vodec brigu da je tamo neko zalego da odmori i otpuhne sto od irgeta, sto od dobra rucka, sta ce vam se dogodit? Taj ce ti dobri covjek durat dok uzmogne sve kontajuc: sta ces djeci! Njihovo i jest da skacu i galame!
Al kad mu bas dokundisu ustace na noge, lagano otvorit prozor i viknut:
- Neka !!!
Ej, u toj jednoj jedinoj ti je sve kazano i da hoce da se odmori u miru, i da mu ceif kvare i da bi moglo biti i degeneka ako se ne smire ili ne uklone i svasta jos. Kako se to sve zna u jednoj rijeci nemam pojma. Ja ti nisam strucnjak za jezik, ali znam ko i vi da je to bas tako.
Il uzmi kad se komsije ili susjedi posvade, al bas nako zaoprave, pa jedan drugom nesto pocnu ko da prijete.
Odasilju strijele, al ne dolaze licno vec nadju nacina da neko prenese. Oba ljuta, al valja opet i obraz sacuvat da komsiluk ne pomisli da se ne daj boze prepo, pa ti sad vidi. Na los haber valja nesto i odhaberit, al jok previse neg nako. Onda ti on mahne rukom na komsijske prijetnje i veli:
- More mi pod prozor pljunut!
Sto tako? - ne znam, al mu je kazo i da ga se ne boji, a i da mu ne prijeti, samo ga pecka, al ga ne vrijedja, a nit izaziva da ga bas onaj drugi pod svoje uzme, neg ce biti prije da ga poziva da ne benavi, da on ima dobre volje da se pomire...
A reko sta je reko!
Il uzmi drustvo postarijeg svijeta koje lopte razbaci nedeljom prije rucka na meraji na gornjem Soukbunaru. Poslije tekme se obavezno svale Hami u kafanu i poruce mesa i pive "hladne ko ista"! E, haj ti kome ko iz Bosne nije objasni kakve to oni pive hoce i sta to "hladne ko ista" znaci? A znaci sve, jer hladnije i bolje pive od one sto je "hladna ko ista" beli na dunjaluku i nema.
S voljom i u dobroj namjeri mogo bi svako vako pokazati tima koji su to nesto zanijekali da mi u Bosni imamo svoj jezik, da se lako da rastabirit da ima, ako covjek hoce da cuje i razumije.
A ako nece, sta ces. Nece! Nije ovo bas da se mora, nista se ne mora bolan ne bio, ako neces. Al vala se ne mora, da oprostis, ni pljuvat i svadja zametat, a jos se manje mora za ono sto znas da ima i sto lijepo mores i vidjet i cut, vala gotov i opipat govorit da nema. I to zato sto hoce da bude samo njegova ona prava i najpravija.
Kad u nas neko nekom kaze: Sikter! - znaj da mu je beli puno kazo - i da mu se haman na vrh glave ispeo i da nikakav co`ek nije i da vise ni ni za kakva razgovora. Al vala kad nema druge valja je ponekad s merakom rec:
S i k t e r !!!


Aleksandar Domazet

PREUZETO://www.bosanskaposta.no

19.05.2009.

Jedan smijesak za dorucak,obilje smijeha za rucak,brdo veselja za veceru

 

 

Jedno dijete koje se kritizira,

uci se osudjivati.

Dijete koje bude tuceno,

nauci se tuci.

Dijete koje bude izlozeno preziru,

bude nesigurno i bojazljivo.

Dijete koje se izlozi ironiji,

dobije losu savjest,

ali dijete koje dobije podrsku

nauci se povjerenju.

Dijete koje se srece sa tolerancijom

uci se odvaznosti.

Dijete koje dobija savjete

nauci se da cijeni ljude oko sebe.

Dijete koje dozivi cistu igru

nauci se pravdi.

Dijete koje dozivi prijateljstvo

nauci se vjerovati u drugarstvo.

Dijete koje osjeti paznju i njeznost

nauci se sta je LJUBAV..

18.05.2009.

Ne zastidi se!

     

Nemoj se nikada zastiditi svoje majke i njenih dimija,bosanske sinije i bošce iz svoga djetinjstva,tevsije demirlije i bakrenog abdesnog ibrika i djuguma,nanine sehare,svoje iz djetinjstva avlije i kuce cardaklije.

Ne zastidi se naših tijesnih šefteli sokaka i osuncanih cvijetnih bosanskih caršija,babine tihe eglene i nanine šarene šamije,djedove žute hadjijske abanije i amidjinog crvenog u desno naherenog fesa.

Nikada se ne zastidi avlijskog prosca i tarabe, žutog u avliji duda,drvenog ahara i kucnog mutvaka. Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispracala u Hrvatsku,Sloveniju,Ameriku i Australiju.

To je,Allahov robe,tvoja dimenzija,tvoj ukras i biser,tvoje blago,ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana.

Ne zastidi se Božiji robe,strinine resedije,nutme, halebije,gurabije,cetenije,kvrguše,kljukuše,dilje, sutlije,pelteta i zerdeta!To je Bošnjo tvoja koda, kojom te je Uzvišeni oznacio i odredio,zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i djulistanu dunjaluckom,zemlji Bosni.

Ne zastidi se Bošnjo dajdžinih šalvara kada ih obuce i krene u svoju mahalsku džamiju,šalvare su dio tebe i ti si dio njih,iz šalvara si izašao i nikad se ne nasmij'kada ugledaš Bošnju da ih je obukao,znaj dobro šalvare su dio tebe i ti si dio njih,iz njih si izašao.

Ne zaboravi Bošnjo u dalekom svijetu, na cvijece: zambak,sabljicu,hadjibeg,kalanfir,(karanfil) majcinu dušicu,bosiljak,šekaik,pokraj cvijeca si uvijek prolazio kada si se umoran vracao i sa puta dolazio u svoju avliju iz džamije,škole,njive, igranja sa djecom na livadi...

To cvijece te je uvijek docekivalo pored avlijske staze ogradjeno okrecenim kamenjem i svojim mirisom ti iskazivalo najljepšu dobrodošlicu.

Ne zaboravi Allahov insanu gdje god bio da bio,ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš,uvijek ces biti ono što i jesi,Bošnjo i Musliman.
Ako je to tako,a jest sigurno,onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova,dobrih,lijepih i ponosnih Bošnjana, vjeru Islam,vatan Bosnu i naše lijepe obicaje, drage,bosanske adete.

17.05.2009.

Da li si mrkva, jaje ili zrno kafe???

 

Kćerka se žalila svom ocu na težak život i rekla kako ne zna više kako da se suprostavi životnim problemima i teškoćama,kako nema više snage za borbu;jer čim riješi jedan problem,već je pred njom drugi i teži od prethodnog.
Njen otac,koji je bio kuhar po zanimanju,odveo ju je u kuhinju.Uzeo je tri lonca,napunio ih vodom i stavio ih na vatru.Za kratko vrijeme voda u posudama počela je da ključa.U prvi lonac je stavio mrkvu,u drugi jaje,a u treći nekoliko zrna kafe, zatim ih je ostavio da se kuhaju neko vrijeme.
Kćerka se nije mogla strpjeti,jer nije znala šta njen otac tim postupkom želi reći i dokazati.
Otac je isključio štednjak,pa je izvadio mrkvu iz vode i stavio je u posudu,a isto je uradio sa jajetom i kafom.Pogledao je kćerku i upitao: "Šta vidiš"?
- "Vidim mrkvu,jaje i zrno kafe",odgovorila je.
Zatražio je od nje da opipa mrkvu i osjetila je da je mrkva jako mehka i krhka.Onda je zatražio da oguli jaje i vidjela je da je ono tvrdo i skuhano. Rekao joj je da pomiriše kahvu,a ona se nasmiješila kad je osjetila njen bogati miris.
-"Ali šta sve ovo treba da znači"?,upitala je začuđeno.
-"Znaj,kćeri moja,da su i mrkva i jaje i kahva prošli kroz isto stanje, boreći se sa istim neprijateljem-'ključalom vodom`,ali se svaki od njih suprotstavio na različit način.
Mrkva je bila tvrda i jaka,ali je vrlo brzo omekšala i oslabila u ključaloj vodi.
Jaje je čuvala njegova jaka ljuska,ali ne zadugo i ono se skuhalo u vreloj vodi i promijenilo iz tečnog u tvrdo stanje.
Dok je kahva sasvim drugačija.Njeno zrno je ostalo isto,naprotiv - ona je uspjela promijeniti vodu!A ti??
Da li si mrkva koja je naizgled jaka,ali,čim naiđes na manje prepreke i teškoće,oslabiš i gubiš snagu?
Ili si jaje mehkog srca koje,kad naiđe na probleme, postaje jako.Tvoja ljuska (vanjski izgled)se ne mijenja,ali se mijenja tvoja unutrašnjost tako da tvoje srce ostaje tvrdo,jako i gorko?
Ili si zrno kahve koje izmijeni vrelu vodu(a ona je izvor bola)tako što je čini ukusnom i daje joj lijep miris.Ako si kao zrno kafe,ti svoju okolinu činiš boljom,vrijednijom,ti teškoću sebi olakšavaš tako da ona bude olakšica umjesto teškoće i problema,brige i tuge.
Razmisli kćeri moja,kako ćeš se suočiti sa svim problemima i teškoćama ovoga svijeta??
Da li si ti mrkva,jaje ili zrno kahve?

16.05.2009.

Snaha i svekrva

Jednom davno, devojka zvana Li–Li se udala i otišla da živi kod svog supruga i njegove majke. Za veoma kratko vreme Li-Li je shvatila da nikako neće uspeti da se složi sa svojom svekrvom...

Njihovo ponašanje je bilo toliko različito, da se Li-Li jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika, na šta je svekrva pak odgovarala kritikom. Prolazili su dani, prolazile su nedelje…

Li-Li i njena svekrva nikako nisu prestajale da se raspravljaju i svađaju. Uostalom, činjenica da je Li-Li, shodno staroj kineskoj tradiciji, dužna pokoravati se svekrvi i ispunjavati njene prohteve, dodatno je otežavala situaciju. Zbog svih tih svađa i nesreća u kući, muž je jako patio.

Na kraju Li-Li više nije imala snage da izdrži lošu narav i ponašanje svoje svekrve, pa je odlučila da što pre nešto preduzme.

Otišla je kod očevog dobrog prijatelja, gospodina Huanga koji prodaje čajeve. Ispričala mu je o cjeloj situaciji i pitala da li bi on imao da joj proda neki otrov, kako bi ona mogla rješiti problem. Gospodin Huang se malo zamislio i na kraju rekao: ¨Li-Li , pomoći ću ti da rješiš svoj problem, ali moraš me dobro poslušati i ispuniti ono što ti budem rekao.¨ Li-Li reče : ¨Da, gospodine Huang, učiniću šta god mi kažete¨.

Gospodin Huang ode u stražnju sobicu i vrati se nakon par minuta sa paketom čajeva.

Rekao je: ¨Možeš koristiti otrov koji brzo deluje da bi se oslobodila svoje svekrve, međutim, to može izazvati sumnje kod ljudi. Zbog toga sam ti dao dosta čaja koji će polako trovati njen organizam. Svakog drugog dana pripremi ukusno jelo i stavi pomalo ovih trava u njen obrok. Ipak, moraš paziti da neko ne posumnja na tebe kad ona umre, moraš biti veoma oprezna i promeniti ponašanje prema njoj, budi ljubazna. Nemoj se svađati, poštuj ono što kaže i odnosi se prema njoj kao da je kraljica¨.

Li-Li je bila jako sretna. Zahvalila je gospodinu Huangu i požurila kući da što pre započne sa njenom zavjerom ubistva svekrve. Prolazile su nedelje, prolazili su mjeseci... Li-Li je svaki drugi dan servirala specijalno začinjeno jelo svojoj svekrvi. Sjećala se šta joj je gospodin Huang rekao kako da izbegne sumnju u ljudi, tako da je kontrolisala svoju narav, bila je poslušna prema svojoj svekrvi i ophodila se prema njoj kao prema svojoj majci.

Nakon šest meseci cjela kućna atmosfera je bila izmjenjena.

Li-Li je naučila kako da kontroliše svoju narav toliko dobro, da se čak nikad više nije ljutila ili bila nervozna. Nije imala čak ni jedan razlog za to od svoje svekrve tokom posljednjih šest meseci. Svekrva je delovala puno nežnije, pa se obostrano slaganje zaista primećivalo. Njeno ponašanje prema Li-Li se promenilo, počela je da voli svoju snahu kao svoju rođenu ćerku.
Bez prestanka je pričala svojoj rodbini i prijateljicama kako je Li-Li najbolja snaha koju bi ikad poželela.

Li-Li i njena svekrva su se sada mnogo bolje ophodile jedna prema drugoj, baš kao majka i ćerka.

Muž joj je bio jako sretan videvši šta se događa u poslednje vreme.

Jednoga dana, Li-Li je ponovo otišla kod gospodina Huanga i ponovo ga zamolila za pomoć : ¨Dragi gospodine Huang, molim vas pomozite mi da sprječim otrov da ubije moju svekrvu! Ona je postala divna žena i volim je kao svoju majku. Ne želim da umre od otrova koji sam joj davala!¨

Gospodin Huang se nasmeši i zavrte glavom ¨Li-Li , nemoj ništa brinuti. Nikada ti nisam dao nikakav otrov. Čajevi su bili puni vitamina da poboljšaju njeno zdravlje. Jedini otrov je bio otrov u tvojim mislima i ponašanju prema njoj, ali ni toga više nema, jer je tvoja ljubav prema njoj sve izmenila.¨

U Kini kažu: Osoba koja voli druge, je osoba koju drugi vole.

14.05.2009.

Mali Tahir

 



U prvoj klupi, sjedio je mali Tahir, kojeg su u razredu svi smatrali "ružnim pačetom". Učiteljica Merjema ga je tokom cijele godine promatrala i ustanovila da je on svakim danom sve lošiji đak i da se sve manje druži s drugom djecom. Odjeća mu je bila prljava i neuredna, a njemu je konstantno nedostajalo kupanje. Znao je biti vrlo neugodan. Postao je problem cijelog razreda. Počeo je dobivati i lošije ocjene.

U školi gdje je učiteljica Merjema radila, morala je pratiti i voditi evidenciju o uspjehu i vladanju svih đaka. Kada je konačno došlo vrijeme da pregleda zabilješke o Tahiru iz prethodnih razreda, jako se iznenadila. Tahirov učitelj iz prvog razreda je napisao o njemu sljedeće: "Tahir je divno dijete i uvijek nasmijan. Jako je uredan i ima lijepo vladanje. Ugodan je za okolinu."

Učitelj iz Tahirovog drugog razreda je napisao: "Tahir je odličan učenik. Dobro se slaže sa kolegama u razredu. Katkada je tužan zbog majke koja je teško bolesna. Život u takvoj porodici je sigurno vrlo težak." Na kraju trećeg razreda učitelj je napisao: "Teško mu je pala majčina smrt. Daje sve od sebe kako bi održao korak sa školom, ali njegovom ocu nije stalo. Ima osjetno slabije ocjene."

Učitelj iz četvrtog razreda je napisao sljedeću zabilješku: "Tahir je utučen i ne pokazuje mnogo interesovanja za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava u razredu." Učiteljica Merjema je sada shvatila šta se događa sa Tahirom i postidila se što je prošlo toliko vremena, a da nije spoznala svu istinu. Posebno joj je bilo teško kada su joj njeni đaci kupili bajramske poklone, umotane u svijetli papir, osim Tahira.

Njegov poklon je bio nespretno upakovan u grubi, sivi papir od papirnate vrećice. Učiteljica Merjema je odabrala da prvo otvori baš njegov poklon. Neka su se djeca stala smijati kada su vidjela bisernu narukvicu u kojoj je nedostajalo nekoliko bisera. Uz narukvicu bio i parfem, više od pola potrošen. Stišala je djecu i kazala Tahiru kako joj se sviđa narukvica i parfem kojeg je mirisala.

Toga dana izlazeći iz učionice zapazila je Tahira kako je čeka. Kada mu se primakla Tahir joj je kazao: "Gospođo Merjema, danas ste mirisali kao i moja majka." Okrenuo se i otišao. Kada su toga dana djeca otišla svojim kućama, ostala je u učionici i plakala pun sat. Od toga dana njen odnos prema djeci i podučavanju se promijenio. Posebnu je pažnju posvetila Tahiru. Što je više s njim razgovarala, on je postajao življi i veseliji.

Što ga je više hrabrila to je on brže reagovao i postajao aktivniji. Do kraja godine, postao je jedan od najboljih učenika u razredu., Tahir joj je postao ‘ljubimac’. Godinu dana kasnije, našla je Tahirovu ceduljicu ispod vrata svoga kabineta na kojoj je stajalo da je ona najbolja učiteljica koju je Tahir ikada imao. Od ovog malog djecaka je izrastao jedan uspjesan covjek, koji je zavrsio magistraturu kasnije u zivotu.

 

11.05.2009.

TKO JE SIROMASAN ?

 

Jednog dana otac je poveo svoga sina na izlet na selo da bi vidio kako na svijetu ima mnogo siromašnih ljudi.

Njihova obitelj bila je vrlo bogata i djecak je mogao imati sve što poželi. Proveli su dan i noc na farmi gdje su živjeli vrlo siromašni seljaci. Kada su se vratili, otac je upitao sina:
kako ti se svidio izlet?
Bilo je jako dobro.
A jesi li vidio kako ljudi mogu biti siromašni? – nastavio je otac.
Da!
I što si naucio? – nije odustajao otac.
Vidio sam da mi imamo jednoga psa, a oni imaju cetiri. Mi imamo bazen koji se prostire do pola vrta, a oni imaju potok koji nema kraja. Mi imamo uvozne svjetiljke u vrtu, oni imaju zvijezde. Mi imamo vidik do ograde, a oni citav horiziont.

Kada je djecak završio otac nije znao što bi rekao. Ostao je bez rijeci.

- Hvala ti, oce, što si mi pokazao kako smo siromašni – dodao je djecak.

10.05.2009.

DOBRA MOTIVACIJA

 

Jedan poznat profesor otpoceo je jedno od svojih predavanja ali sa 100 eura u ruci.

Bilo je 200 slusalaca u sali i on upita:"tko zeli ovu novcanicu?"

Vise osoba je podiglo ruku.A on nastavi:"Ja zelim da dam ovu novcanicu ali ja zelim prvo da nesto uradim sa njom." On je zguzva u ruci.

Pa upita on:"Da li sad neko zeli novcanicu? Vise osoba u sali podize ruku.


Onda on uze novcanicu,polozi je na pod i poce po njoj gazati.
Novcanica postade prljava i zguzvana ko da je bila u ves masini.

"Da li sad neko zeli novcanicu? I opet neko u sali podize ruku.

"Moji dragi prijatelji"rece profesor "danas ste naucili veoma vaznu lekciju.
Bez obzira sta ja uradio sa novcanicom,uvjek je vrijedna za nekog i neko je zeli imati.
To je zato sto je njena vrijednost nepromjenjena iako je prljava i zguzvana."

"Mnogo puta u zivotu bicemo mi zgnjeceni,gurnuti u blato,povredjeni zbog odluka koje smo donijeli ili je neko zbog nas donio .Mi cemo se osjecati uzasno i nemocno da bilo sta promjenimo.


Ali bez obzira sta se desi,ti neces izgubiti svoju vrijednost.Ti si kao osoba specijalna,nezaboravi to nikada!!
I uvjek ima neko ko tebe zeli i voli".........

08.05.2009.

Istinita ljubavna prica...

 

 

Ovo je istinita ljubavna prica, ne znam cija je, ali je super...:

Bili smo drugari par mjeseci prije nego sto je ikakva veza pocela....

moj brat je nas upozno I tad je bilo ljeto..imao je curu

Bili smo drugari par mjeseci prije nego sto je ikakva veza pocela....moj brat je nas upozno I tad je bilo ljeto...imao je curu I sretni su bili a ja nisam neka cura da razdvajam dvoje bica koje se vole...tako sam skrivala svoju tugu dok sam ga gledala kad je ljubio drugu I bilo mi je stvarno tesko bol kriti nasmijena uvjek ispred njega biti al nisam imala drugog izbora. ...proslo je mjeseci vec kad sam saznala da su raskinili ona I on.. nisam znala sta da radim..dali da nastavim kao prije ili prekinem skroz prije nego sto me povredi?

Izabrala da nastavim kao dalje...poceli smo se druziti cesto I jedan dan mi je prizno da mu se svidzam I ja sam njemu...tako smo malo po malo poceli da izlazimo al ne stalno jer moji roditelji su bili protiv mene I momce...bilo je tesko al nekajem se ni malo..to su bili najdrazi dani zivota mog I nikad ih necu zaboraviti...bijo je jako fin momak I razumijo je svu moju situaciji....reko je ??Danijela ja cu te cekati jer ti si cura koju nezlim da promasim..? ?

Nisam mogla vjerovati da takav momak postoji...neki momci nemogu cekati sedmicu dana da te vide odma raskinu al nije moj Almir takvi I zato sam se ludo zaljubila u njega...proslo je bilo 8 mjeseci kako smo skupa, vidzjali smo se tajno I nije lose bilo...u to vreme sam nesto saznala , nesto sto mi je promjenilo Cjeli zivot moj, nisam mogla vjerovati da mi nije rekao prije, nisam mogla vjerovati da ga vise necu vidjeti...jedan dan mi je reko moramo se naci sutra odma rekla sam nemogu zbog roditelja kaze ako nedodes neces me nikad vise vidjeti I tako sam pobjegla iz kuce kad su roditelji zaspali...nasli smo se u parku gdje smo stalno proveli dane...reko mi je Danijela ti znas kolko te volim a moram te nesto pitat...kaze sta ti mislis da se ja I ti uzmemo reko jesil ti lud Almire ja imam samo 17 godina a ti 20 to je nemoguce roditelji nedaju jos ni momka..kaze on to je jedini spas za nas a ja nisam razumjela nista. Rekla sam de mi objasni molimte ocemu pricas? Kaze sledecu sedmicu odlazim u Austriju zauvjek...tjelo mi je zadrhtalo , oci su mi bile pune suza, I ostala sam bez rjeci...10minuta smo stojali u zagrljaju nismo progovorili ni jednu rijec...nisam znala sta da kazem a nije ni on...posle ti 10 minuta objasnio mi je da mu je sestra ostala bez muza I nemore tamo sama da zivi a niti more doci vamo u Melburn, nisam ga mogla krivit jer to nije fer moro je da ide...plakali smo cjelu noc u zagrljaju..obecali smo da necemo nikad se prestati voljeti I kad ja budem 20 godina da cu otici kod njega I da cemo provesti Cjeli zivot skupa..lakes mi je bilo kad sam pomislila na to...mislila sam nije dugo 3 godina za njega cekati...sta je on sve za mene radijo ja bi dala I zivot za njega...tako je oso I zvali smo se telefonom, pisali sms, slali pisma I tako jedno godinu dana......

dok jednom nisam cula od njega mjesec dana, ni pisma ni poziva ni poruka, brinila sam se pravo, zvala sam nije se javljo,na pisma nije odgovaro, gotov nisam poludila...prosli su mjeseci, kad sam dobila pismo rekao je:"izvini Danijela al nevolim te vise naso sam sebi novu srecu I volim je ludo...hajde cao zaboravi me molim te ako me volis naj bolje je za obadvoje nas zelim ti svu srecu sa nekim drugim cao"...? kad nisam umrla dok sam to citala, nikad u zivotu nisam nolko plakala ni drhtala, htjela sam da uzmem noz I ubijem se, I da nije mi drugarica dosla ja nebi sad ovo pisala vama...na kraju je rekao ako ga volim da se nejavljam vise...I nisam....probala sam da ga zaboravim al to je nemoguce, I dan danas ludim za njim...bio mi je, prva ljubav, prvi momak, prvi Poljubac, prva sreca...zaklela sam se da necu traziti drugog momka dok nezavrsim fakultet I tako je bilo...napunila sam 20 godina I zavrsila kao medecinska sestra, nasla sam poso koji sam mnogo voljela I sve sam imala sto sam htjela u zivotu samo ne moga Almira...

Upoznala sam bila momka na fakultetu on je iso za zubara I tako smo se poceli zabavljati I dan danas smo jos skupa, pravo je fin momak voli me ludo al ja nemogu da njega volim jer moje srce za jednim momkom je ostalo...

Tako smo isli skupa dvije godine I pito me da se uzmemo, ja sam pristala, jer znala sam da ce me voljeti, cuvati , Paziti kao princezu I mislila sam necu naci drugog kao njega.. na dan vjencanja pozvali smo sve sto smo znali bilo je preko 200 ljudi...spremala sam se u sobi, sama haljinu sasila I dok sam se oblacila neko mi pokuca na vrata, kad sam otvorila da vidim koje, zamalo mi srce nije stalo...ispred mene je bio Almir, sa suzama u ocima...kaze Danijela neznam sta da ti kazem kako da se izvinem, reko:" Molim te bjezi mi isper ociju" kaze: Molim te Danijela saslusaj me samo dvije minute, pa ako zelis oped da idem, icu iz zivota tvog" pa reko:" ok slusam reci, pa idi"...kaze:" znas ono pismo zadnje" reko:" kako da neznam" kaze:" to je sve laz bio...nisam imo drugu curu ti si mi zadnja I dan danas nisam te preboljeo niti cu ikad"...reko:" sto mi sad govoris to Almire kako da znam da mi nelazes, kako da ti vjerujem posle ovoliko godina ko zna gdje si bio I skim si se vodo, ja sam imala samo tebe I ovog momka Damira I sad da ti vjerujem opet..Nezelim, da mi lomis srce vise, dosta mi je bola, molim te idi, iz zivota mog, nevracaj se vise...ako me volis zaboravi me kao sto si meni rekao"...kaze:" ok Danijela samo jos nesto da ti kazem volicu te I nosim te samnom u grob". I izaso je nisam ga nikad vise vidjela...taj dan sam se udala za Damira.

I sledeci dan mi stiglo pismo..od Almira...kaze:" Danijela razlog sto sam te ostavio bio je: sto mi je najbolji drug slago, da si bila s njim iza moji ledja I da si vikala da ces raskiniti samnom I da me nevolis...izmislio email I poslo mi kao da si ti njemu to sve pisala, zakleo me da ti negovorim nista samo da raskinem I tako sam mu vjerovo..posle 3 godine sam sazno istinu a I sazno sam da si sa drugim pa nisam htjeo da se javljam ceko kad ces raskiniti I kad sam cuo da se udajes moro sam doci a nisi htjela da me saslusas pa sad je vako doso zalostan kraj.,..nisam znao sta drugo da radim bez tebe nemogu da zivim I zato sam se ubijo..zapamti moje zadnje rijeci u sobi onaj dan, ?volicu te I nosim te samnom u grob?. Zapamti ih dobro, jer to su bile moje zadnje rijeci hajde sad zelim ti svu srecu sa Damirom sve naj bolje I jos jedna molba, ako budes imala dva sina daj jednom ime Almir iza mene a drugom Edin jer to sam ja zelio nasem sinu"??

I to je bilo kraj pisma...nemogu vam objasniti kako sam se osjecala I necu da pokusavam jer dok ovo vama pisem suze mi teku niz lice kao kapi kise...sad imam 30 godina I 3 djece..dala sam ime Almir, Edin I Almira....i jos jedno da kazem..nemrzim svjoj zivot jer sam imala nesto u zivotu sto se nadze jednom u million puta...jedan savjet: ako nesto volite cuvajte dobro ili patite

  

 

 

 

08.05.2009.

Bio jednom jedan trgovac koji je imao cetiri zene

Volio je CETVRTU ZENU najvise.
Obozavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno.
Brinuo se o njoj najvise i davao joj samo ono najbolje.


On je volio i svoju TRECU ZENU jako puno.
Bio je vrlo ponosan na nju i cesto ju je pokazivao prijateljima.
No, jadni trgovac bio je cesto u strahu da ce ga ova ostaviti i pobjeci s drugim muskarcem.


On je naravno volio i svoju DRUGU ZENU.
Jer ona je vrlo obazriva, strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje.
Kad god bi trgovac naisao na neki problem, trcao bi drugoj zeni i ona bi mu pomagala kako nadici velike probleme.


I
na kraju PRVA TRGOVCEVA ZENA Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaze oko posla, stjecanja bogatstva te u odrzavanju cijelog imanja.
Bilo kako bilo, trgovac i nije bas puno volio svoju PRVU. zenu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjecivao.



Jednoga dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme priblizilo i da ce umrijeti. Pomislio je na svoj bogati zivot te rece: "Imam sada CETIRI zene, ali kada umrem biti cu sam, vrlo sam!"


Onda upita CETVRTU ZENU: "Volio sam te najvise kupovao ti haljine najljepse. Obasuo te paznjom. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo?" "Nikako!" odgovori cetvrta zena i izide bez ijedne druge rijeci. Odgovor se zabio kao mac u trgovcevo srce.

Onda trgovac upita TRECU ZENU: "Volio sam te citava zivota. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo? "Ne!" odgovori treca zena. "Zivot na zemlji je suvise dobar, preudati cu se nakon tvoje smrti." Trgovcevo se srce smrzlo od hladnoce odgovora.

Tada upita DRUGU ZENU, "Uvijek sam isao tebi kad sam trebao pomoc. Evo trazim jos jednom tvoju pomoc. Sada kada umirem hoces li poci sa mnom i ciniti mi drustvo?" "Zao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoci!" odgovori DRUGA zena. "Najvise sto mogu je pokopati te." Odgovor ga je pokosio poput munje.


Tada se zacu glas : "Ja idem s tobom, kamo god ti posao." Trgovac se okrenu i vidje svoju PRVU ZENU. Bila je tako mrsava i ispacena kao da je izgladnjela. Zahvalno i zalosno rece trgovac: "Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam jos mogao !"


U stvari svi mi imamo CETIRI zene u svom zivotu...

CETVRTA ZENA JE NASE TIJELO...Bez obzira koliko ga njegovali i posvecivali mu paznje, napusta nas kad umiremo.

TRECA ZENA JE NASA POZUDA, STATUS I BOGATSTVO...Kada umremo, sve ide drugima.

DRUGA ZENA JE OBITELJ I NASI PRIJATELJI ...Bez obzira koliko nam bili blizu za zivota, ne mogu poci s nama u grob.

PRVA ZENA JE NESTO STO NE MOZES VIDJETI, A TO JE TVOJA DUSA.........

Cesto je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva, koje nas okruzuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Mozda ne bi bilo lose da se njome pozabavimo sada umjesto da placemo na smrtnoj postelji

05.05.2009.

mudrost...



Ne umijem, ne znam. Eto rijeci koje se veoma tesko izgovaraju, eto istine koja se jako tesko priznaje, jos teze prihvata. A ipak nije sustina u znanju i umijecu, vec u mudrosti. To su razlicite stvari.

Gonjeni strahom da ne zaostanemo, htjeli bismo da sve znamo, sve umijemo, sve mozemo. Plasimo se da nas ne preteknu, ne ostave za sobom, da se ne uzdignu iznad nas. Zaboravljamo pritom da i drugi, kao i mi, znaju i umiju malo, ponajmanje oni koji se najbezobzirnije laktaju, najvise prse, najbucnije galame.

Civilizacija u kojoj zivimo nametnula nam je nadmetanje kao bit i cilj zivota. Besmislica. Svako ljudsko bice ima vrijednost po sebi i za sebe. Te vrijednosti su neuporedive.

Ljudsko znanje i ljudske moci su ograniceni.

Mudrost ne pociva na sveznanju i svemoci. Mudrost pocinje sagledavanjem i prihvatanjem vlastitih ogranicenosti, vlastitog neznanja, vlastite nemoci.

Sakupimo hrabrosti da sebi bar ponekad kazemo – ti to ne umijes, ti to ne mozes, ti to ne znas – i napravicemo veliki korak napred.

Mudar covjek ne tezi da bude bolji od drugih, zato se nikada ne osjeca gorim. Mudar covek zeli da bude istovetan sa sobom. Da se ostvari, ne da se uzdigne iznad bilo koga. I upravo zato se nikada ne osjeca unizenim.

Mudar covjek se preispituje umesto da osuduje, bilo sebe bilo druge.

Mudar covjek veruje u sebe jer je nacisto sa sobom, sa onim sta umije, zna, moze i, sto je jos vaznije, sa onim sto ne umije, ne zna, ne moze. Sveopsti vapaj zbog manjka samopouzdanja pokazatelj je sveopsteg odsustva mudrosti.

Mudrost nije zbir znanja, umijeca i vjestina. Mudrost je odnos prema sebi, prema drugima i prema zivotu.

04.05.2009.

ZA SVE MUSKARCE KOJI NE ZNAJU POSTOVATI ZENE...

Kada je Bog stvorao zenu.

Jedan Andeo/Melek je dosao i upitao ga:

"Zasto trosis tako puno vremena na nju?

"Bog odgovara:


"A jesi li ti vidio sve spefikacije, koje sam napravio da je formiram?"

Evo, vidi:

"Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, imati vise od 200

pokretnih zglobova,a svi moraju imati mogucnost za zamjenu, i usput

svaka dijeta mora funkcionisati, i jos mora imati krilo za najmanje

cetvero djece…

 

U isto vrijeme treba znati dati poljubac,

izlijeciti od jednog povrijedenog koljena do slomjenog srca,

i sve to mora raditi samo sa dvije ruke.

Andeo/Melek se zacudio svim tim zahtjevima:

"Sa samo dvije ruke?….Nemoguce!"

I ovo je samo standardni model ?!

Pa ce Bogu:

"To je puno posla za jedan dan…pricekaj sutra, pa je dovrsi".

"Ne zelim to!", protestvovao je Bog. "Tako sam blizu da dovrsim ovo bice, meni toliko drago.

Kad se razboli,sama ce se izboriti za svoje ozdravljenje, i moci ce raditi 18 sati dnevno."

Andeo/Melek se priblizio i dotaknuo zenu.

"Boze, kako si je napravio taku mehku?"

"Jeste, mekana je", kaze Bog,

"ali napravio sam je da ima i veliku snagu.

Neces vjerovati sta sve moze uciniti i izdrzati."

"A moze li misliti?" pita Andeo/Melek.

Bog odgovara:

"Ne samo da moze misliti, ona moze i saradivati i dogovarati se."

Andeo/Melek je ugledao nesto sto mu je privuklo paznju...,

pa dotakne zenino lice..

"Boze, izgleda da ovaj model ipak ima jedan propust. Rekao sam ti da previse stvari stavljas na nju..."

"Nije to nikakav propust…to je jedna suza", ispravi ga Bog.

"A zasto to,cemu sluzi?" upita Andeo/Melek.

I Bog kaze:

"Suza je njezin nacin da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoca, njen bol i njen ponos."

Ovo je ostavilo jak utisak na Andela/Meleka:

"Ti si genijalac, Boze. Na sve si mislio! Zena je sjajno bice!!"

To je istina!

Zena ima snagu, zato joj se covjek divi. Ona podnosi teskocu, nosi tugu, ali zna za srecu, ljubav i svoje misljenje.

Ona se smije, kad zeli vrisnuti.

Zena pjeva, kada zeli plakati.

Place kad je sretna i smjeska se kad je nervozna.

Bori se za ono u sto vjeruje.

Ona je protiv nepravde.

Ne priznaje "ne" za odgovor, ako ima drugi i bolji nacin za rjesenje.

Sve od sebe daje za svoju porodicu.

I zena voli bez granica...

Ona place od srece kad joj djeca nesto novo u zivotu dozive, raduje se dobroti svojih prijatelja.

Sretna je kad cuje za neko rodenje ili vjencanje.

Njeno srce se lomi kada cuje za smrt neke drage osobe.

Tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kad nema vise nista za sto bi se borila.

Zena zna da jedan poljubac i jedan zagrljaj moze izlijeciti slomljeno srce.

"ALI....", Bog ce zabrinuto:

zena ima i jednu gresku:

ONA ZABORAVLJA KOLIKO VREDI! ! !

03.05.2009.

Microsoft

Jedan jadnik bez posla se prijavio za posao u Microsoft kao 'cistac WC skoljki'.
Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu rece:
"Primljeni ste.

Ostavite mi Vas e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vasih duznosti."
On jadnik, zbunjen, odgovori da nema racunalo, pa samim tim ni e-mail.
Direktor ce na to: E pa onda, zao mi je, ako nemate e-mail, virtualno znaci da ne postojite,tako da Vas ja ne mogu primiti...

Siromah, ocajan, izidje iz sjedista Microsofta, bez ideje sto bi mogao raditi i sa samo 10 $ u dzepu. Uputi se prema superxafsu i tamo kupi gajbicu s 10 kg jagoda.

Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad iduci od vrata do vrata i do podne duplira pocetni kapital.Iznenadjen i s entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kuci s 60 $.


Tada je shvatio da bi mu taj sistem omogucio da prezivi, tako da ga je poceo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeci uvijek rano ujutro i vracajuci se kuci uvijek kasno navecer. Radeci tako, utrostrucavao je i ucetvorostrucavao kapital svakoga dana.

Za kratko vrijeme kupi rucnu dvokolicu da bi mogao povecati obim posla, a kasnije je zamijeni s jednim kamioncicem. Radeci tako, u roku od jedne godine, postade vlasnik male flote vlastitiih motornih vozila.

Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvecih mreza za distribuciju namirnica u SAD.
I tako, misleci na buducnost obitelji, odluci osigurati svoj zivot.


Pozvao je brokera kako bi potpisao policu osiguranja. Broker ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail da bi mu poslao prospekt osiguranja. Nas covjek mu odgovori da nema e-mail. "Bas cudno" prokomentirao je broker "Nemate e-mail, a uspjeli ste napraviti imperiju. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!".


Covjek se zamisli, pa odgovori: "... u Microsoftu cisteci wc skoljke!!!"

01.05.2009.

Test Tri sita

 

U staroj Grckoj je Sokrat bio poznat po tome, da je veoma visoko cijenio znanje... Jednog dana je veliki filozof sreo poznanika, koji mu je rekao:

-Znas li sto sam upravo cuo o tvom prijatelju?
-Samo trenutak - zaustavio ga je Sokrat.- Prije no sto mi bilo sto kazes, zelio bih da napravis kratak test... Ime mu je test Tri sita
- Test Tri sita?
- Tako je - nastavi Sokrat. - Prije nego sto mi govoris o mom prijatelju, mozda bi bilo dobro da razmislis o tome sto mi zelis reci i propustis svoje rijeci
kroz posebna sita.... Zato se i zove Test tri sita.
- Prvo sito je sito istine. Jesi li posve siguran, da je to sto mi zelis ispricati, istina?
- Ne - odgovori covjek, - U stvari, upravo sam cuo i …
- U redu - rece Sokrat, - Dakle, ne znas sigurno je li to istina ili nije... Probajmo s drugim sitom. Sitom dobrote... Zelis li mi ispricati nesto dobro o mom
prijatelju?
- Ne, upravo suprotno…
- Znaci tako - nastavi Sokrat, - zelis mi ispricati nesto lose o njemu, ali ne znas je li to istina... No, jos uvijek mozes napraviti test, na raspolaganju ti
je jos jedno sito... Sito upotrebljivosti. Da li ce mi koristiti to sto bi mi zelio ispricati o mom prijtelju?
- U stvari, ne…
- Dakle - zakljucio je Sokrat, - Ukoliko mi zelis ispricati nesto, za sto ne znas da li je istinito, nije dobro niti korisno, zasto bi mi uopce morao ista ispricati ?


Noviji postovi | Stariji postovi

Dobra motivacija
<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

LINKOVI

ARHIVA POSTOVA
•Pismo muza,cija zena je u bolnici
•ruza
•moneta bez vrijednosti
•ruzna ruza
•tocak
•sikter
•Jedan smijesak za dorucak,obilje smijeha za rucak,brdo veselja za veceru
•Ne zastidi se!
•Da li si mrkva,jaje ili zrno kahve?
•Snaha i svekrva
•Mali Tarik
•tko je siromasan
•dobra motivacija
•istinita ljubavna prica
•bio jednom jedan trgovac koji je imao cetiri zene
•mudrost
•za sve mukarce,koji ne znaju postovati zene
•Microsoft
•test tri sita
•za svu decu koja su rodjena i prezivela 1950-te, 60-te , 70-te & 80-te ! !
•Brodska jedra
•dobro u zlu i zlo u dobrom
•Prava ljubav
•Prica jedne svijece ...
•Bezumnik
•Jabuka
•Reci ranije
• Pored ljepote uoči patnju
•ovoj znaci
•A vasim snovima,ima li ko pristup?
•Pokupiti nekoga na kiši
•Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrednosti
•iskustvo jedne uciteljice
•svakog dana poceti iznova
• kerefeke
• san
•Živjeti u sadašnjosti
•zla zena
•covjek i zena
•instrukcije za zivot
•Tri čamca za spasavanje
•Velika srca vole,mala traze da budu voljena
• Ljudi sa Crvenom Ruzom • Zasto?














SLIDE SHOW

NIJE BITNO
Gori,da mi cuva pjesme...


Kazes mi,ukras cu ti pjesme

a ti mi nista neces moci…



Pa sta,ako,kazem ti,

napisat cu druge…



I te cu ti ukrasti,

i opet mi nista neces moci…



Napisat cu trece,kazem ti

i bas mi je svejedno

od tvojih pretnji…



A kad neces

moci da napises

ni stiha vise,

kojim ces ocima

gledati pjesme

koje vise nece

biti tvoje?



Dusom,koju mi niko

ne moze oteti

pjesme tvoje

osjecat cu kao moje…


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
230093

Powered by Blogger.ba