beats by dre cheap

TOCAK

 

Nikad vam nisam volio bicikla jer mi nije moglo bit da mi ga otac kupi,ko ni ostaloj obicnoj raji iz nase mahale.Bio je samo jedan mrmak u raji sto je imo pravo biciklo s dinamom i lampama naprijed i pozadi jer je u njega babo bio naka guzonja pa mu moglo dotec i za bicikla.Nisam ja tada mrzio to cudo koje smo svi zvali tocak,a ne biciklo,zato sto ga je on imo,vec sto je taj mrmak bio prvi eksploatator kojeg sam u zivotu trefio.On nam davo po rundu na njegovom biciklu a mi mu morali tucat kamenom zicu i pravit mu "metke" za pracku da gadja gospoje u najlonke,il po gradilistima skupljat karabit da mu pravimo "bombe" od konzervi.Sve ti je on to nas tako dinsto i dusu nam vadio dok nam jedan dan ne dokundiso pa i on i biciklo zavrsise u Miljacki.
Bicikla ti se u moj zivot vratise kad osvanuh u ovoj lijepoj i mubarec novoj zemlji.
Nije se moglo drukcije, najahasmo na bicikla, polovna i dronjava pa veslaj i po kisi i po snijegu da se za autobuske karte ne baca.

A islo se boga mi i u inostranstvo s njima i to preko mora, ej! Kad se u Dansku krene po hranu i cigare fino parkiras svog"mustanga"dole kod broda, al moras ga dobro svezat i spengat da ti ga ko od istih takvih ko sto si i sam ne ukrade dok se s robom ne vratis. Lijepo se toga danas sjetit,al nije bilo lako vozit uzbrdo,niz brdo s 20 - 30 kila u kesama rasporedjenih po guvernalu,u rusaku, pozadi... Nije svjet morao pogadjati ko si.Tako su sve izjeglice u Norveskoj izgledale.I danas nije drukcije.
Opet sam zamrzio biciklo,manje zbog znoja kojeg sam prolijevo nemilije,vise zbog te izbjeglicke slike koju ne mogu nikad zaboravit.Kad se malo uzmoglo zazdio sam oba nasa izbjeglicka tocka na otpad. Nece mene vise nikad niko natandarit na njih mislio sam i cvrtso sam vjerovo u to.Ponekad nedjeljom kad bi moj komsija Knut zajaho svoju specijalku i kreno na tur (izlet)da malo progiba misice,zena ti je u mene znala kazat da ne bi ni meni bilo lose da se kad - kad nataknem na sic i odmaknem se od sofe i cigare,biva zdravlja radi...
Dobro,nisam ni ja tolko zaosto,znao sam da bi to bilo dobro,al mi se nije dalo zapocinjat jos jedared ljubav s tom spravom koju sam vec dvaput u zivotu ozbiljno zamrzio.
Naugralo se koje kilo vise,haj velim nema veze, nesto sam poceo i da vise pusem kad idem uzbrdo, sigurno zbog cigara, nekako mi nije vise ni korak lak, valjda s godinama...

Odem hecimu zbog onog meniskusa, a on uzme da mi prebire po nalazima i nadje da bolujem od ozbiljne bolesti:usjedio sam se.
Mora,veli,pod hitno nesto poduzet.
Sta?Ispade da je najbolje da se opet ispenjem na biciklo. Nisam nikad mogo ni pomislit da ti hecim more prepisat taki lijek,a eto,ko sto vidis,more.
Dodjem kuci, kazem zeni, a ona odma doceka:Jesam li ti ja govorila?Nije Knut blesav!
Haj,mislim se,uzecu ja neki polovan tocak pa kad je fino vrijeme mogu se vala malo i provozat.Al hosh. Moja ti zena shvatila hecima ozbiljno: zaprtila se i unijela u kucu super moderno bicilo - bez tockova!
E,evo ti,veli,svaki dan mores vozit,padalo ne padalo.I jos mi donijela raspored kada i koliko da vozim da ne podbacim.
Prvo krace,pa onda malo duze,pa onda povecaj opterecenje na noge,pa ubrzaj...
Pred tobom puljkice:brzina,duzina,puls,pritisak...
Da ne povjerujes.
I da izludis,ako mi morete vjerovat na rijec.

Aleksandar Domazet

 

 

Dobra motivacija
http://777sedam.blogger.ba
24/05/2009 13:20